Upoznavanje radi braka
❤️ Click here: ?ene tra?e ljubavnika koprivnica
MiloÅ¡ je poduže posmatrao Savu koja mu je protkala pod prozorom. MiloÅ¡u su se mnogo dopadali žitelji Rumelije: oni bi ga najpre doÄ?
S njom je sad bilo samo troje njezine djece, Catherine1 Corme- ry, koja je spremala po kuæama, najmlaði, s tjelesnom manom, koji je stasao u snanog baèvara, i Joseph, najstariji, koji se nikad nije enio, i koji je radio na eljeznici. El Festival Holandés de Escultura de Hielo se celebra en Zwolle, 120 km. Obuci barem neku pristojnu odeÄ? Da imam drugog sina starijeg od prvog, e to ti je sasvim srpski.
Camus, Albert-prvi Čovjek - El Festival Holandés de Escultura de Hielo se celebra en Zwolle, 120 km.
Rimska kopija grèkog kipa boice CERES iz petog stoljeæa prije Krista. U lijevoj ruci dri klasje ita. CERES Cerera , kæi Saturna i Ree, sestra Jupiterova i Plutonova, mati Prozerpinin a, boica poljodjelstva, i po tome civilizacije, kao i plodnosti, zato i boica enidb e. Plebejci su je slavili kao vrhovnu zatitnicu i brinuli se za njezin hram u Rimu, na Aventinu i za njezinu svetkovinu Cere-alia u vrijeme etve. Danas CERES simbolizira u mnogim jezicima poljodjelstvo i proizvodnju hrane. Prima Ceres unco glebam dimovit aratro, prima dedit fruges alimentaque mitia ter ris Ovid. © Editions Gallimard, 1 © Bibliotheque Nationale, o Louisa Germaina I. Tri dana ranije, napunili su se iznad Atlantika, prièeka li vjetar sa zapada, pa se pokrenuli, najprije polako, zatim sve bre, nadlijeæuæi svj etlucave jesenske vode, ravno prema kopnu, razbili seb o marokanske grebene, obl ikovali u stada na visoravnima Alira, te se ovdje, nadomak tuniskoj granici, pokua vaju domoæi Tirenskog mora da bi u njemu ièeznuli. Nakon putovanja dugog tisuæe kilomet ara iznad tog golemog otoka, zatiæenog uzburkanim morem na sjeveru a na jugu nepomièn im valovima pijeska, prelazeæi preko te bezimene zemlje jedva malo bre nego to su to tisuæljeæima èinila carstva i narodi, njihov je polet oslabio i neki su se veæ poèeli pre tvarati u velike i rijetke kapi kie to je bubnjala po platnenom krovu iznad èetvero putnika. Dvokolica je kripala po dobro trasiranom, ali jedva nabijenom putu. S vremena na vrijeme iskra bi frcnula ispod eljeznog obruèa kotaèa ili konjskog kopita, a poneki b i kamenèiæ udario o drvenu konstrukciju ili pak odskoèio u stranu, zabivi se uz mukli z vuk u meku zemlju jarka uz cestu. Dva su mala konja meðutim mirno napredovala, pos ræuæi tek s vremena dodati geoloku nepoznanicu. Povremeno bi jedan od njih buèno frknuo nozdrvama i time poremetio kas. Ãovjek koji je sjedio na prednjoj klupi pored koèi-jaa, Francuz star kojih tridesetak godina, zagledao se zamiljeno u konjske sapi to su se micale ispod njega. Povisok , zdepast, duguljasta lica, visoka i èetvrtasta èela, odluène vilice, svijetlih oèiju, u natoè poodmak-lom godinjem doba, imao je na sebi platneni kaputiæ s tri dugmeta, zako pèan do vrata kako se nosilo u ono vrijeme, i laganu kapua nad kratko podianom ko-so mb. U trenutku kad se kia poèela kotrljati po konatom krovu iznad njih, okrenu se pr ema unutranjosti dvokolice: »Kako je? Na drugoj klupi, stisnutoj izmeðu prednje te hrpe starih kovèega i namjetaja, sirotinjski odjevena ena, umotana u veliku mara mu od grube vune, umorno mu se osmjehnu. »Dobro je, dobro«, odvrati ona kao da se is prièava. Djeèaèiæ od èetiri godine spavao je privinut uz nju. Imala je blago i pravilno li ce, kosu panjolke, valovitu i crnu, mali pravilan nos, lijep i topao smeð pogled. N o neto je na tom licu ipak zapanjivalo. Nije to bila samo neka vrsta maske koju s u umor ili neto tome slièno privremeno utisnuli u njega, nego neki izraz odsutnosti i blage rastresenosti kakav trajno nose na licima poneki nevini ljudi, no koji je kod nje na trenutke prosijavao iz same ljepote lica. Dlanom ruke ogrubjele od rada, oteèenih zglobova, lagano je tapala mua po leðima: »Dobro je, dobro je«, govorila je. Odmah potom prestala bi se osmjehivati te nastavila promatrati ispod platnenog krova cestu po kojoj se se veæ poèele blista ti lokve vode. Ãovjek se okrenu prema Arapinu, koji je utio ispod svog turbana sa utim resama, a ti jelo mu je izgledalo deblje u velikim, pri dnu irokim hlaèama stegnutima iznad glenj a. »Je li jo daleko? « Arapin se nasmijei ispod svojih velikih bijelih brkova. »Osam kilo metara i stigli smo. « Ãovjek se okrenu, i bez osmijeha, ali veoma brino, pogleda svoj u enu. Ona nije odvraæala pogleda s puta. »Daj mi uzde«, èovjek æe. »Kako hoæe«, odvrati A rui mu uzde, èovjek ga prekoraèi, a stari se Arapin provuèe ispod njega na mjesto s koj eg je ovaj upravo ustao. Udarivi dva put uzdama, èovjek ovlada konjima, koji odmah ujednaèe kas i odjednom poènu vuæi ravnije. »Razumije se u konje? Odgovor bi kratak i bez osmijeha: »Da«, reèe èovjek. Danje je svjetlo jenjalo i odjednom bi noæ. Arapin izvuèe iz spremita èetvrtastu svjeti ljku to je bila s njegove lijeve strane i, okrenut prema dnu dvokolice, upotrijeb i nekoliko ibica da bi upalio svijeæu to je bila u njoj. Potom vrati svjetiljku na m jesto. Kia je sad padala polako i ravnomjerno. Svjetlucala se u blijedom svjetlu svjetiljke i ispunjavala ugodnim umom potpunu tamu uokolo. S vremena na vrijeme k ola bi se provezla uz bodljikavo grmlje, uz nisko drveæe, na nekoliko trenutaka sl abo osvijetljeno. Preostalo vrijeme prolazila je pustim predjelima koji su se zb og tame doimali jo prostranijima. Samo su miris spaljene trave ili iznenadan jak vonj gnoja davali naslutiti da su u blizini obraðena polja. « Ãovjek reèenicu, ovaj put gotovo vièuæi. »Ne, ne, ne uz tebe. « Ali je ipak djelovala uznemireno. »Boli te«, reèe èovjek. « On podbode konje, i opet su samo tro-pot kotaèa to su dro razde i topot osam potkovanih kopita ispunjavali noæ. Bila je jesenska noæ 1913. Putnici su dva sata ranije krenuli s kolodvora u Boneu kamo su bili stigli iz Alira nakon noæi i dana putovanja na tvrdim klupama treæeg razreda. Na kolodvoru su zatekli dvokolicu i Arapina koji ih je èekao da ih o dveze na imanje pored seoceta, dvadesetak kilometara u unutranjosti, gdje je èovjek trebao preuzeti ravnateljstvo. Trebalo je vremena da se natovare kovèezi i ostale stvari, a kasnili su i zbog loe ceste. Kao da je primijetio zabrinutost svoga su putnika, Arapin reèe: »Ne bojte se. « »Ima ih svugdje«, odvrati èovjek. »Ali imam ja sve to treba. « I udari se po uskom depu. »Ima pravo«, na to æe Arapin. »Uv e nade luðaka. « U tom trenu ena zazove mua. »Henri« reèe »boli me«. Ãovjek opsuje i podbod. Nakon nekoliko trenutaka opet se okrenu eni. « Ona mu se mijei, pomalo odsutna, ali bez izraza patnje na licu. « Zabrinuto ju je gle dao. A ona se opet isprièa. To je moda od vlaka. « »Pogledaj«, reèe Arapin, »selo. « I doista, s lijeve s u daljini, nazirala su se svjetla Solferina zamagljena kiom. »Ali ti kreni desnom cestom«, reèe Arapin. Ãovjek je oklijevao, okrenu se prema eni i upita: »Idemo li kuæi ili u selo? « »Oh, kuæi, bolje je. « Malo dalje, kola skrenu udesno u smjeru nepoznate kuæe koja ih je èekala. »Jo a Mali djeèak. »Stiemo«, izgovori èovjek u smjeru ene. Ona je, zgrèena od boli, la lice u dlanove. Ãovjek je dodirnu rukom. Rastavljajuæi slogove i oponaajuæi izgovorene rijeèi, doviknu joj: »Ti æe leæi. « »Da, idi po doktora, mislim da je to to«. Arapin ih je zaèuðeno gledao. »Do t æe dijete«, reèe èovjek. »Ima li u selu doktor? Idem po njega ako hoæe. « »Ne, osta azi na nju. Ja æu stiæi bre. Ima li on kola ili konja? « Zatim Arapin kae eni: t æe djeèaka. « ena mu se osmjehnu, ali kao da ga nije razumjela. »Ona ne je«, reèe èovjek. »Kad budete u kuæi govori glasno i pokazuj rukama«. Dvokolica je odjednom napredovala gotovo neèujno. Cesta je postala uom i bila je po suta sedrom. Vodila je pokraj malih hangara prekrivenih crijepom iza kojih su se nazirali prvi redovi vinograda. Ususret im je dolazio jak miris mota. Provezli s u se pored velikih kuæa uzdignutih krovova i kotaèi su sad drobili ljaku svojevrsnih dvorita bez drveæa. Arapin bez rijeèi prihvati uzde i zategnu ih. Konji stanu, a jeda n od njih frknua. Arapin pokae rukom na malu kuæu obijeljenu vapnom. Loza penjaèica o vijala se oko malih vrata èiji okvir se plavio od modre galice. Ãovjek skoèi na tlo i pod kiom otrèi do kuæe. Vrata su vodila u tamnu prostoriju koja je vonjala po praznom ognjitu. Arapin, koji je uao za njim, uputi se kroz mrak ravno prema ognj itu i, posluivi se komadiæem tinjajuæe eravice, upali petrolejsku svjetiljku to je visj a iznad okruglog stola nasred prostorije. Ãovjek zastane na trenutak i preleti pog ledom po kuhinji obijeljenoj vapnom s crveno oploèenim sudoperom, starim kuhinjski m ormarom i zidnim kalendarom Noæ je? Stube obloene istim onim crvenim ploèicama vodile su na kat. »Zapali vat ru«, reèe i vrati se do kola. Uzeo je malog djeèaka? Uzeo ju je u naruèje da je spusti na tlo, i poto ju je nakratko privinuo uza se, podignu joj glavu. « »Da«, reèe ena i pomilova mu ruku svojim kvrgavim prstima. On je uèe u kuæu. Arapin je veæ bio zapalio vatru i spretno i paljivo slagao u nju ove vinove loze. Ona je stajala pokraj stola ruku poloenih na trbuh, a njezinim l ijepim licem okrenutim prema svjetlu svjetiljke prelazili su kratki valovi boli. Ãovjek je neto ra dio u gornjim prostorijama. Odjednom se pojavi na vrhu stuba. »U sobi nema peæi? « »Ne«, od vrati Arapin. »A nema ni u onoj drugoj. « »Doði«, na to æe èovjek. Arapin se popne k njemu. U zo izaðe, natrake, noseæi madrac koji je èovjek drao za drugi kraj. Madrac poloie pokraj gnjita. Ãovjek povuèe stol u kut, a Arapin se popne na kat i vrati se s jastukom i po krivaèima. »Legni ovamo« reèe èovjek eni i odvede je do madraca. Iz madraca se dizao miris vlane strune. »Ne mogu se svuæi«, reèe, ogledavajuæi se oko sebe kao da je t ek sada opazila to mjesto. »Svuæi to to ima ispod« reèe joj èovjek. Pa ponovi: »Svuæi donj je. « Zatim æe Arapinu: »Hvala ti. Odjahat æu do sela. Zatim legne na madrac i tek to se ispruila i povukla na sebe pokrivaèe, ispusti dug i bolan krik , kao da se njime eljela odjednom osloboditi svih krikova to su se od boli nakupil i u njoj. Ãovjek je stajao pored madraca putajuæi je da jauèe, a kad je utihnula skinu ei r, klekne na jedno koljeno i poljubi lijepo èelo iznad sklopljenih vjeða. Potom stav i eir na glavu i izaðe na kiu. »Idem po sedlo« reèe Arapin. »Nemoj, ostavi mu uzde. Jahat æu ga tako. Unesi kovèege i ostalo u kuh inju. « »Ima li kæer? « »Nemam, Bogu hvala. Ali imam evu enu. « »Reci joj da doðe. « Ãovjek je promatrao starog Arapina kako n stoji pod sitnom kiom i smjeka mu se ispod mokrih brkova. On se ni sad nije nasm ijeio, samo ga je promatrao svojim svijetlim i budnim oèima. Zatim mu prui ruku koju ovaj prihvati, po arapskom obièaju, vrkovima prstiju i prinese je ustima. Ãovjek se okrenu uz kripu ljake pod nogama, ode do konja, skoèi na njegova neosedlana leða i uda lji se tekim kasom. Izaavi s imanja, èovjek se zaputi prema raskræu odakle su prvi put ugledali svjetla nas elja. Sad su bila nekako sjajnija, kia je prestala, a cesta koja je desno vodila prema njima, sjekla je u ravnoj crti vinograde u kojima bi mjestimice zasvjetluc ala ica. Negdje na pola puta konj sam uspori i nastavi korakom. Pribliavali su se neobiènoj pravokutnoj kolibi èiji je jedan dio, jedna prostorija, bio zidan, a drugi sklepan od dasaka, s velikom nadstrenicom to je zaklanjala izbaèenu tezgu. Na zidan om dijelu bila su ugraðena vrata iznad kojih se moglo proèitati: »Poljoprivredna menza Madame Jacques. « Ispod vrata je dopiralo svjetlo. Ãovjek zaustavi konja nedaleko od vrata i, ne sjahavi, pokuca. Iznutra se odmah zaèu zvonak i odluèan glas: »to je? « »Ja sa novi upravitelj imanja Saint-Apotre. Potrebna mi je pomoæ. « Nitko ne odgovori. Ubrzo zatim zaèu se kako netko podie i povlaèi zasun, i vrata se otvore. Na njima se pojavi crna kovrèava glava Europljanke punih obraza i spljotena nosa izna d debelih usana. »Zovem se Henri Cormerv. Moete li otiæi k mojoj 13 i eni? Ja idem po doktora. « Promatrala ga je ne trep-nuvi, pogledom naviklim da procje njuje ljude i nevolje. Hrabro je izdrao njezin pogled, ali niije dodao ni rijeèi ob janjenja. « On se zahvali i podbode konja. Nekoliko trenutaka k nije stigne do sela, prolazeæi izmeðu neke vrste zidina od suhe zemlje. Pred njim se pruala naizgled jedina ulica, obrubljena malim prizemnicama nalik jedna drugoj, kojom se zaputio do malog trga prekrivenog sedrom gdje se, sasvim neoèekivano, uzd izao mali glazbeni paviljon metalne konstrukcije. I trg i ulica bili su pusti. C ormerv se veæ zaputio prema jednoj kuæi, kada konj odjednom ustuknu. Neki Arapin to s e iznenada pojavio iz mraka, odjeven u taman i poderan burnus, dolazio mu je usu sret. « upita ga odmah Cormerv. Ovaj se zagleda u jahaèa. »Doði«, reèe poto dobro odmjerio. Zaputie se ulicom u suprotnom smjeru. Na jednoj zgradi, visokoj prizemnici do koje su vodile stube obijeljene vapnom, moglo se proèitati: »Sloboda, Jednakost, Bratstvo. « Okruivao ju je mali vrt obukanih zidova, a u dnu vrta stajala je kuæa na koju je pokazivao Arapin. Cormerv skoèi s konja i, korakom koji n ije odavao nimalo umora, prijeðe vrtom od kojeg je vidio jedino patuljastu palmu, posuena liæa i trula debla toèno u sredini. Arapin je utke èekao. S druge strane za-èue se koraci i zastae iza vrata. Ali ona se ne otvore. Cormerv pokuca jo jednom i reèe: »Traim doktora. « Tog trenutka zaèu se povl aèenje zasuna i vrata se otvore. Pojavi se èovjek mladenaèkog i ljepukastog lica, ali g otovo sijed, visok i kran, s gamaama na nogama, koji je izlazeæi oblaèio lovaèku jaknu. »G le, otkud ste se vi stvorili? « reèe sa smijekom. »Nikad vas nisam vidio. « Ãovjek mu objasni. »O da, gradonaèelnik mi je rekao da æete doæi. No, priznajte, malo ste neobièno mjesto iza brali za raðanje. « Ãovjek odgovori da je cijelu stvar oèekivao kasnije i da se vjerojatn o preraèunao. »Dobro, dobro, to se svakome moe dogoditi. Krenite, osedlat æu Matadora i dolazim za vama. « Na pola puta, pod kiom koja je opet poèela padati, jauæi svog zelenka, sustignu lijeènik Cormervja sad veæ sasvim pokislog, no posve uspravnog na tekom tegleæem konju. »Neobièan dolazak«, doviknu lijeènik. »Ali vidjet æete, ima ovaj kraj i svojih dobrih strana kad se izuzmu komarèi i razbojnici iz unutranjosti. « Jahao je usporedno sa svojim suputni kom. »No, to se tièe komaraca, mirni ste do proljeæa. « Pritom e smijao, no èovjek je samo jahao, bez rijeèi. Lijeènik ga radoznalo pogleda. »Nita se ne bojte«, reèe, »sve æe biti u redu. « Cormerv se okrenu prema lijeèniku, pogleda ga svojim bi strim i mirnim pogledom, pa æe, gotovo srdaèno: »Ne bojim se. Navikao sam na udarce u i votu. « »Je li vam to prvijenac? « »Nije, ostavio sam djeèaka od èetiri godine kod punice u Al ru1. « Stigoe do raskræa i zaputie se cestom to je vodila prema imanju. Uskoro je ljaka frcala pod konjskim kopitima. Kad se konji zaustavie i kad je zavladala tiina, iz kuæe se zaèu prodoran krik. Dva èovjeka sjau s konja. Jedna ih je sjena èekala u zaklonu ispod loze s koje se cijedila kia. Kad su se pri bliili, prepoznae starog Arapina zakukuljenog u vreæu. »Zdravo, Kaddoure«, lijeènik æe, »k je? « »Ne znam, ne ulazim ja k enama«, odvrati starac. »To ti je pametno«, na to æe a Borio sam se s Marokancima znaèajno ga pogleda , Marokanci nisu dobri. U proturjeènosti sa str. « Ali iz kuæe vie nije dopirao ni najmanji krik. Lijeèni vori vrata i ude, a Cormerv za njim. Velika vatra od trsja plamtjela je pred njima na ognjitu i osvjetljavala prostori ju jaèe nego petrolejska svjetiljka s bakrenim obodom i perlicama to je visjela na sredini stropa. S njihove desne strane sudoper je bio prekriven vrèevima i ruènicima. Slijeva, ispred malog klimavog ormara za posude od svijetla drva, bio je stol odmaknut iz sredine. Stara putna torba, kartonska kutija za eire, kojekakvi zavelja ji, sve je sad bilo na njemu. Po svim kutovima bilo je stare prtljage, meðu kojom i jedan veliki kovèeg od vrbina pruæa, koja je zauzimala gotovo sav prostor i ostavl jala samo malo slobodnog mjesta u sredini, nedaleko od vatre. U tom prostoru, na madracu poloenom okomito prema ognjitu, leala je ena, lica poloena na jastuk bez jas tuènice i raspletene kose. Pokrivaèi su sada prekrivali samo pola madraca. S lijeve strane kleèala je gazdarica menze zaklanjajuæi neprekriveni dio madraca. Oimala je iz nad lavora ruènik iz kojeg se cijedila crvenkasta voda. Zdesna, sjedeæi u turskom sj edu, jedna je Arapkinja, bez ara, drala u rukama, kao da prinosi rtvu, drugi lavor od pomalo obijene gledi iz kojeg se puila vruæa voda. Dvije su se ene nalazile svaka s jedne strane presavinute plahte koja je bila podvuèena ispod bolesnice. Sjene i plamsaji vatre penjali su se i sputali po obijeljenim zidovima, po zaveljajima ko jima je bila zatrpana prostorija, obasjavali rumenilom lica dviju èuvarica i tijel o bolesnice umotano u pokrivaèe. Kad dva mukarca uðoe u kuæu, Arapkinja se osvrnu na njih, osmjehnu im se, pa se opet o krenu prema vatri, pridravajuæi i dalje lavor svojim mravim i tamnim rukama. Vlasnic a menze ih pogleda i radosno uskliknu: »Ne trebamo vas vie, doktore. Ilo 16 je samo od sebe. « Ona ustane, a dva mukarca ugledae, pored bolesnice, neto bezoblièno i krvavo to se micalo na mjestu i isputalo neprekidan zvuk nalik na jedva èujnu podze mnu kripua. »To se samo tako èini«, na to æe lijeènik. Nadam se da niste dirale pupkovinu. »Morale smo neto ostaviti i za vas. « Ona ustane i prepusti svoje mjesto lijeèniku pa je sad ovaj zakrio pogled na novoroðenèe Cormervu koji je i dalje, skinuvi kapu, stajao na vratima. Lijeènik se sagnu, otvori svoju torbu, zat im uzme lavor iz ruku Arapkinje koja se tog èasa povuèe sa svjetla i skloni u tamni kut pored ognjita. Lijeènik opere ruke, leðima i dalje okrenut prema vratima, zalije ruke alkoholom koji je pomalo mirisao na lozovaèu i miris kojeg je odmah ispunio c ijelu prostoriju. U tom trenutku bolesnica podignu glavu i ugleda mua. Prekrasan osmijeh preobrazi njezino lijepo umorno lice. »Stigao je«, reèe m u u jednom dahu i prui ruku prema djetetu. »Jest«, reèe lijeènik »ali ostanite mirni. « ena upitno pogleda. Cormerv, koji je stajao pored madraca, uèini joj znak da se umiri: »Lezi. « Ona se spusti na krevet. Kia je sad bubnjala dvostruko jaèe po starom crijepu na krovu. Lijeènik je uurbano radio ispod pokrivaèa. Zatim se uspravi i èinilo se kao d a neto trese pred sobom. Zaèu se sitan krik. »Djeèak je«, reèe lijeènik. « og koji je dobro poèeo«, na to æe vlasnica menze. « Arapkinja se u kutu nasmija i dva puta pljesnu dlanovima. Cormerv je pogleda, a ona, zbunjena, okrenu glavu. »Dobro«, reèe lijeènik »ostavite nas sad na trenutak same. « Cormerv pogleda svoju enu. No ezino je lice i dalje bilo okrenuto u stranu. Samo su ruke, oputene na grubom pok rivaèu, podsjeæale na poput nekih stanica pod mikroskopom. Stavi kapu na glavu i uputi se prema vratima. »Kako æete ga nazvati? « doviknu za n jim vlasnica menze. »Ne znam, nismo o tome razmiljali. « Gledao ga je: »Nazvat æemo ga Jac ques jer ste vi bili tu. « Ona prasnu u smijeh, a Cormerv izaðe. Ispod loze, jo uvijek pokriven vreæom, èekao je Arapin. On pogleda Cormerva koji ne prozbori ni rijeèi. »Dri«, k ae Arapin i prui mu jedan kraj svoje vreæe. Cormerv se skloni pod nju. Osjeæao je rame starog Arapina i miris dima to se isparavao iz njegove odjeæe, i kiu koja je padala po vreæi iznad njihovih glava. »Djeèak je«, reèe èovjek i ne pogledavi svog sugovornika. » oslovljen budi Bog«, reèe Arapin. « Voda koja je stigla ovamo prevalivi tis uæe kilometara padala je bez prestanka pred njima, po razrovanom sedrenom tlu puno m lokava, po oblinjim vinogradima, a ica kojom je loza bila povezana svjetlucala s e pod njezinim kapima. Ona neæe stiæi do mora na istoku, a poplavit æe cijeli kraj, moèv arne predjele uz rijeku i okolna brda, golemu, gotovo pustu zemlju èiji je jaki mi ris dopirao do dva mukarca stisnuta pod jednom vreæom, dok se iza njih na mahove èuo slabi plaè. Kasno u noæ, Cormerv je, opruen, u dugim gaæama i potkoulji, na drugom madracu pored s voje ene, promatrao kako na stropu poigravaju plamsaji vatre. Soba je sad bila pr ilièno uredna. Sa enine druge strane, u koari za rublje, lealo je dijete, tiho, tek p ovremeno jedva èujno brboèuæi. Sutra æe trebati prionuti na posao. Pored njega, istroena, g otovo drvena ruka njegove ene takoðer ga je podsjeæala na taj posao. Isprui ruku, njeno je poloi na ruku porodilje, okrenu se na leða i sklopi oèi. Pred njim su se redale livade i polja zemlje koju veæ stoljeæima ljudi obraðuju do njezina posljednjeg metra. Gologlav, kose podiane do koe, duguljasta lica profi njenih crta, stasit, plava i izravna pogleda, unatoè prijeðenoj èetrdesetoj, doimao se vitko u svom kinom ogrtaèu. Ruku èvrsto poloenih na metalnu preèku ispod prozora, oslon jen na jedan bok, izbaèeniih grudi, djelovao je samouvjereno i energièno. Vlak je up ravo poèeo usporavati i napokon se zaustavi na nekom malom bijednom kolodvoru. Nek oliko trenutaka kasnije mlada otmjena ena proðe ispred vrata na kojima je stajao muk arac. Ona zastane da bi premjestila kovèeg iz jedne ruke u drugu i u taj èas spazi p utnika. Ovaj ju je gledao smijeeæi se, i ona nije mogla a da se i sama ne nasmijei. Ão vjek spusti okno, ali vlak je veæ kretao dalje. Mlada mu se ena i dalje smijeila. Putnik ode i sjedne u odjeljak treæeg razreda gdje je imao mjesto pored prozora. N asuprot njemu, èovjek rijetke i slijepljene kose, mlaði nego to se to moglo zakljuèiti po njegovu podbuhlom crvenom i a Od samog poèetka trebalo bi vie nastojati na èudovitu u Jacquesu. Na istoj klupi, uz hodn ik, seljanka u nedjeljnom ruhu, s neobiènim eirom ukraenim votanim grozdom na glavi, b risala je nos ridem djetetu blijeda i bezizraajna lica. Osmijeh isèeznu s putnikova lica. On izvuèe iz depa èasopis i rastreseno poène èitati èlanak od kojeg mu se zijevalo. Neto kasnije, vlak se zaustavi i ploèa s natpisom »Saint-Brieuc« pojavi se u okviru vag onskih vrata. Putnik odmah ustane, s lakoæom spusti kovèeg iz prtljanika iznad sebe, te poto na odlasku pozdravi svoje suputnike koji mu iznenaðeni otpozdravie, izaðe brzi m korakom i siðe niz tri stube vagona. Na peronu pogleda svoju lijevu ruku uprljan u èaðom, koja se nataloila na bakrenom rukohvatu to ga je upravo bio ispustio, izvadi iz depa maramicu i otare ruku. Zatim se uputi k izlazu i postupno se pridrui grupi putnika blijedih lica u tamnim odijelima. Strpljivo je èekao pod strehom to je pod upirahu stupici da pokae voznu kartu, èekao jo malo da mu utljivi slubenik vrati kartu , zatim proðe kroz èekaonicu golih i prljavih zidova, ukraenih samo starim plakatima na kojima je i Aurna obala poprimila boju èaðe, pa se brzim korakom, kroz koso poslij epodnevno svjetlo, uputi ulicom to se od kolodvora sputala prema gradu. U hotelu zatrai sobu koju je bio rezervirao, odbije usluge sobarice, stasom nalik krumpiru, koja mu je htjela ponijeti kovèeg, ali joj ipak, poto ga je odvela do so be, dade napojnicu koja i nju iznenadi i zbog koje joj se na licu pojavi izraz s impatije. Zatim ponovno opere ruke i siðe svojim uobièajenim hitrim ugaen 20 korakom ne zakljuèavi vrata. U predvorju hotela sretne sobaricu, upita je gdje je g roblje, dobije i previe objanjenja, ljubazno ih saslua, pa se uputi u naznaèenom smje ru. Prolazio je uskim ulicama obrubljenim nezanimljivim kuæama od rune crvene cigle. Mjestimice su stare kuæe s otkrivenim gredama pokazivale svoje neravne krovove o d kriljevca. Rijetki prolaznici nisu se ni zaustavljali pred izlozima koji su nud ili predmete od stakla, remek djela od plastike i najlona, rogobatnu keramiku ko ju je moguæe naæi u svim gradovima suvremenog Zapada. Samo su duæani prehrambenim proi zvodima pokazivali rasko. Groblje je bilo opasano visokim i grubim zidom. Nedalek o od ulaza, police jadnog cvijeæa i klesarske radionice. Pred jednom od njih putni k zastade da bi pogledao dijete bistra pogleda to je u jednom kutu na jo neispisan oj nadgrobnoj ploèi pisalo zadaæu. Zatim uðe i uputi se u èuvarevu kuæu. P utnik prièeka u siromano namjetenom uredu, zatim spazi plan groblja koji je upravo b io prouèavao u trenutku kad je èuvar uao. Ãuvar je bio visok i krupan èovjek jaka nosa ko ji je ispod debele jakne visoka okovratnika mirisao po znoju. Putnik se raspita gdje je polje s poginulima u ratu 1914. »Da«, odvrati ovaj, »to se polje zove Polje fr ancuskog sjeæanja. « »Henri Cormerv«, odgovori putnik. Ãuvar otvori veliku knjigu umotanu u pakpapir i svojim prstom prljavim od zemlje p oène prelaziti popisom imena. Njegov se prst zaustavi. »Cormerv Henri«, reèe, »smrtno ranj en u bici na Marni, umro u Saint-Brieucu 11. « »To je«, reèe putnik. »Doðite«, reèe, i krene ispred njega prema redovima grobova od kojih su neki bili skromni, drugi preuzetni i runi, ali svi prekriveni svakojakim mramorom i ukrasima koji bi obeèastili bilo koje mjesto na svijetu. »To vam je roðak? «, upita 21 èuvar rastreseno. »To mi je otac. « »Bolno je to«, na to æe èuvar. Nisam imao ni nu dana kad je umro. « »Da«, odvrati èuvar, »ali svejedno. Bilo je previe mrtvih. « Jacques Cormerv ne odgovori. Bilo je doista previe mrtvih, ali to se tièe nj egova oca, nije mogao izmisliti suæut koju nije osjeæao. Veæ godinama, otkako ivi u Fra ncuskoj, obeæaje sam sebi da æe uèiniti to to je njegova majka, koja je ostala u Aliru, t o ga je dakle ona1 veæ odavno molila: otiæi na oèev grob koji sama nije nikad vidjela. Smatrao je da taj posjet nema nikakva smisla, prije svega za njega koji nije ni poznavao oca, nije znao gotovo nita o njemu, i koji se uasavao konvencional-nosti , a onda ni za njegovu majku koja nije nikad govorila o pokojniku i koja uopæe nij e mogla zamisliti to ga tamo oèekuje. No, buduæi da se njegov stari uèitelj povukao u S aint-Brieuc, pa je to bila prilika da ga ponovno vidi, odluèio je da posjeti tog m rtvog neznanca i elio dapaèe to uèiniti prije negoli se sretne sa starim prijateljem, kako bi se mogao osjeæati posve slobodnim. »To je ovdje«, reèe èuvar. Stigli su do polja ograðenog stupiæima od siva kamena povezanim debelim crno obojenim lancem. Nadgrobne ploèe, mnogobrojne, bile se sve jedna drugoj nalik, jednostavni pravokutnici s uk lesanim imenima, rasporeðeni u jednakim razmacima po redovima to su se nizali jedan za drugim. Svaka je bila ukraena malim struèkom svjeeg cvijeæa. »Francusko sjeæanje brine se o odravanju veæ èetrdeset godina. Evo ga, tu je. « Pokazivao je na jednu ploèu u prvom redu. Jacques Cormerv zastane malo podalje od ploèe. »Ostavljam vas«, reèe èuvar. Cormerv se priblii ploèi i rastreseno je pogleda. Da, to je doista bilo njegovo ime. Sve blijedim nebom plovili su polako mali, bijeli i sivi Sic. Oko njega, na tom pro stranom polju mrtvih, vladala je tiina. Samo je mukla buka grada dopirala preko v isokih zidina groblja. Povremeno bi poneka tamna sjenka promaknula medu udaljeni m grobovima. Jacques Cormerv, pogleda uperenog prema oblacima to su polagano plov ili nebom, pokuavao je iza mirisa vlanog cvijeæa dokuèiti miris soli koji je u tom èasu dopirao s udaljenog i nepomiènog mora, kad ga udarac vjedra o mramornu ploèu nekog g roba prenu iz sanjarenja. I upravo u tom trenutku proèita na ploèi datum roðenja svoga oca, i tek tada shvati da ga do sada nije ni znao. Zatim proèita obje godine, »1885 --1914« i gotovo nesvjesno izraèuna: dvadeset devet godina. Odjednom mu jedna misao proleti glavom i duboko ga potrese. Njemu je èetrdeset godina. Ãovjek koji lei ispod te ploèe, i koji je bio njegov otac, mladi je od njegaa. I taj val njenosti i suæuti, to mu iznenada ispuni srce, nije bio polet due koja nosi sina prema uspomeni na nestalog oca, nego potresno saaljenje to ga zreo èovjek osjeæa nad nepravedno ubijenim djetetom -neto tu nije bilo u skladu s prirodnim poretko m, istinu govoreæi, u tome da sin stariji od svog oca ni nema nikakva poretka nego samo ludilo i kaos. Slijed vremena samog lomio se oko njega nepomiènog medu tim g robovima koje vie nije vidio, i godine su se prestale redati, slijedeæi tu veliku r ijeku to teèe prema kraju. Pogledao je i druge grob ne ploèe tog polja i shvatio po datumima na njima ispisanim da je to tlo bilo zasi jano djecom koja su nekada bila oèevi a Prijelaz. Jer i on sam vjerovao je da ivi, sam se izgradio, bio je svjestan sveje snage, svoje odluènosti, suoèavao se sa ivotom i vladao sobom. Ali, u toj neobiènoj vrtoglavici koja ga je obuzela, o naj kip to ga svaki èovjek uspije izgraditi i iskaliti na ognju godina da bi se u n j zavukao i u njemu èekao da se pretvori u prah, veæ je uurbano pucao, veæ se raspadao. Od njega je ostalo samo to srce puno tjeskobe, eljno ivota, ogorèeno na smrtni pore dak svijeta, koje ga je pratilo èetrdeset godina i koje i dalje kuca istom snagom o zid to ga razdvaja od tajne ivota, eleæi doprijeti dalje, s onu stranu, i spoznati, spoznati prije nego to umre, spoznati napokon da bi postojalo, samo jednom, samo na trenutak, ali zauvijek. Prisjeæao se svog ivota, ludog, hrabrog, kukavièkog, tvrdoglavog i uvijek upravljenog prema tom cilju o kojem nije znao nita, i ustvari, sav je protekao a da on nije ni pokuao zamisliti kakav je mogao biti èovjek koji mu je dao upravo taj njegov ivot prije negoli je otiao umrijeti u neku nepoznatu zemlju s druge strane mora. Nije li i on s dvadeset devet godina bio osjetljiv, nesretan, napet, svojeglav, senz ualan, zanesen, cinièan i hrabar. Da bio je sve to, i jo mnogo vie, bio je iv, bio je ukratko èovjek, a on ipak nije nikad razmiljao o èovjeku to tu poèiva kao o ivom biæu, n o kao o neznancu koji je nekad davno proveo jedno vrijeme na tlu na kojem je on roðen, o kojem mu je majka govorila da mu je nalik i koji je pao u ratu za domovin u. Sad mu se èinilo da je ono to je godinama pohlepno elio saznati kroz knjige i lju de, da je ta tajna otila zajedno s tim èovjekom, s tim ocem mladim od njega, s onim to je on bio i to je postao, te da je veoma daleko traio ono to mu je bilo tako bli zu, u vremenu i u krvi. Istina je da mu nitko nije pomogao. Obitelj u kojoj se v rlo malo govorilo, u kojoj se nije ni 24 èitalo ni pisalo, nesretna i restresena majka, tko mu je mogao ita reæi o tom jadnom ocu? Nitko ga nije poznavao osim majke, koja ga je zaboravila. U to je bio sigur an. I umro je nepoznat, u zemlji u kojoj je boravio nakratko, kao neznanac. Vjer ojatno je bilo do njega da se raspita, da postavlja pitanja. Ali onome tko poput njega nema nita a eli cijeli svijet, sva snaga nije dostatna da bi se izgradio i osvojio ili shvatio svijet. Na kraju krajeva, jo uvijek nije prekasno, jo uvijek m oe traiti, pokuati saznati tko je taj èovjek koji mu se sada èinio mnogo bliim nego bilo koje biæe na svijetu. Poslijepodne se bliilo kraju. Suanj suknje pokraj njega, jedna tamna sjena, vratie ga u krajolik grobova i neba to ga je okruivao. Trebalo je otiæi, nije tu imao vie to traiti. Ali nije se mogao odvojiti od tog imena, od tih datuma. Ispod te ploèe nije bilo nièega osim praha i pepela. No za njega je njegov otac bio opet iv, iv na neki neobièno tih naèin, i èinilo mu se da ga sad ponovno naputa, da ga jo jednu noæ preputa j beskrajnoj samoæi u koju su ga nekoæ bacili i ondje ostavili. Pustim nebom odjeknu iznenadan i jak prasak. Nevidljivi je avion probio zvuèni zid. Okrenu vi leða grobu, Jacques Cormerv napusti oca. Victor Malan koji je cio svoj radni vijek proveo u upravi carina, povukao s e u mirovinu u taj gradiæ, kojeg nije izabrao, ali je naknadno svoj izbor opravdav ao govoreæi kako ga tu nita ne ometa u osamljenièkim razmiljanjima, ni pretjerana ljep ota, ni pretjerana runoæa, pa ni sama samoæa. Upravljanje stvarima i ljudima mnogo èemu su ga nauèili, a prije svega tome, èini se, da èovjek tako malo zna. Njegovo je obraz ovanje, meðutim, bilo golemo i J. I doðite mi slavodobitno ispripovijedati nastavak. Prilike za sm ijeh su rijetke. Ali kad mi je ta neobièna a Ovo poglavlje napisati i izostaviti. Ima neèeg patolo g u tome da se nisam nikad zanimao za to. Ja sam bio trideset godina oenjen Martho m, koju ste poznavali. Savrena ena koja mi i dandanas nedostaje. Uvijek sam mislio da voli svoju kuæu. Ali ja sam lo primjer za to, zar n e? Sve u svemu, ja, vjerojatno zbog svojih mana, ne bih nita poduzeo. Vi, naproti v, i u njegovom oku sijevnu iskra zlobe , vi ste èovjek od akcije. Malan je zbog svoje glave okrugle poput mjeseca, svoga spljotenog nosa, gotovo ne vidljivih obrva, zalizane kose i velikih brkova koji ipak nisu bili dostatni da pokriju njegove debele i senzualne usne, bio slièan Kinezu. Njegovo mekano i oblo tijelo, debele ruke s pomalo kobasièastim prstima podsjeæali su na mandarina koji mr zi trèanje. Dok bi napola zatvorenih oèiju uivao u jelu, niste mogli a da ga ne zamis lite u svilenoj haljini sa tapiæima meðu prstima. No pogled je mijenjao sve. Njegove tamnosmeðe, groznièave i nemirne oèi, koje bi se iznenada ukoèile kao da je inteligencij a radila svom brzinom na nekom odreðenom pitanju, bile su oèi Zapadnjaka velike senz ibilnosti i irokog obrazovanja. Stara je slukinja donijela sir koji je Malan pogledao ispod oka. »Poznavao sam èovjek a«, reèe, »koji je, poto je proveo trideset godina sa svojom enom... « Ova su tri odlomka precrtana. Svaki put kad bi Malan zapoèeo s: »poznavao sam èovjeka koji... «, mogli ste biti sigurni da je rijeè o njemu samom... I onda, nakon dvadeset godina zajednièkog ivota, zatekne svoju enu u slastièarnici, i, promatrajuæi je, shvati da ona nekoliko puta tjedno odlazi o namo i prodire kolaèe s kremom od kave. Da, mislio je da ne voli slatkie a ona je za pravo oboavala kolaèe s kavenom kremom. No bilo bi moda toènije, èini mi se, u svakom sluèaju mislim da bih r adije rekao, no pripiite to mojoj nemoæi da bilo to pouzdano tvrdim, da, dovoljno je reæi da ako dvadeset godina ivota nije dovoljno da bismo upoznali jedno biæe, onda v am, neizbjeno, povrno istraivanje èetrdeset godina nakon smrti jednog èovjeka moe donije ti samo vrlo ogranièene obavijesti, da, mogli bismo reæi upravo ogranièene, o tom èovjek u. Premda, s druge strane... Uhvativi no, podignu fatalistièki ruku koja se potom spusti na kozji sir. Naporno je to, htjeti s e uvijek svidjeti! Traèak zlobe zasja opet ispod njegovih poluotvorenih kapaka. Veæ dvadeset godina poz navao je Cormerv svoga starog prijatelja dodati ovdje zato i kako i njegovu je ironiju primao bez ljutnje. Cormerv je promatrao lijepi rustikalni namjetaj koji je ispunjavao nisku blagovao nicu s gredama obi-jeljenim vapnom. Ali ne uvije k, niti sa svakim. S vama, na primjer, ne znam to je oholost. Malan odvrati pogled, to je kod njega bio znak ganutosti. Malan privuèe k sebi zdjelu s rashlaðeni m voæem i ne reèe nita. Ali i najdarovitijima treba netko da ih potakne. Onaj koga vam ivot u jednom trenutku stavi na put, taj mora biti zauvijek voljen i potovan, èak i ako t o nije njegova svjesna zasluga. To je moje uvjerenje! Ali, vidite, nemojte misliti da je moja ljubav prema vama slijepa. Vi imate velikih, veoma velikih mana. Barem u mojim oèima. Malan oblie svoje debele usne i odjednom pokae veliko zanimanje za razgovor. Ne iz krtosti, uostalom, nego zbog silnog straha da æe vam neto uzmanjkati itd. To je ipak velika mana koju opæenito ne volim. I to je najvanije, vi ne moete a da ljudima ne pripisujete zadnje misli. Vi instinktivno ne vjerujete u osjeæaje koji nisu povezani s nekim interesom. No Cormerv nije izgubio mirnoæua. Malan je oklijevao i ovog puta pogleda svog prijatelja. Ali to to sam rekao, istina je. Vi mi meðutim ne vjeruj ete, i u tome je vaa mana i vaa prava nemoæ, iako ste inaèe superioran èovjek. Jedna vaa rijeè i istog èasa sve to imam je vae. Vama to nije potrebno i to je samo primjer. Ali nije izabran sluèajno. Sva je moja imovina stvarno vaa. Ni vi ne volite kad se govori previe otvoreno. Htio sa m vam samo reæi da vas volim sa svim vaim manama. Volim malo koga i malo se kome di vim. Ali one koje volim, nita me, ni ja sam a pogotovu ne oni, neæe moæi natjerati da ih prestanem voljeti. Dugo mi je trebalo da to nauèim; sada znam. No, da se vratimo na na razgovor: vi ne odob ravate to to se elim raspitati o ocu. Jedan i noj prijatelj, koji je veoma volio neku mladu djevojku i elio se njome oeniti, uèini o je krivo to je htio vie saznati o njoj. Ali to je stoga to ih ne umijem odbiti i istovremeno sam zbog toga oèajan. Prikupio sam o njoj toliko proturjeènih miljenja da se moje pokoleb alo. Nisam bio siguran volim li je ili ne volim. Ukratko, oenio sam se drugom. Jedan je dovoljan, ako je vjerovati mom iskustvu. A govorio sam vam o njemu samo stoga to sam maloèas bio zbunjen tom ra zlikom u godinama u moju korist. U moju korist, da. Poteðen je te patnje, a ona je dugotrajna. Tako i treba, samo u njega i vjerujete. Malan se spusti svom teinom u iroki naslonjaè presvuèen kretonom, a izraz neke neizrec ive sjete odjednom preobrazi njegovo lice. I ja sam volio ivot, volim ga strasno. A istovremeno mi se èini str anim, ali i nedostinim. Eto, zato vjerujem, iz skeptiènosti. Da, elim vjerovati, elim jeti, uvijek. Dok su utjeli, vjetar je oko kuæe zapuhao malo jaèe. Vama vie nije potreban otac. Sami ste se izgradili. Sada æete ga moæi voljeti kako vi znate voljeti. Nije mi preostalo jo mnogo vremena. Oprostite mi samo to ponekad ne znam odgovoriti n a vau ljubav... Malan je promatrao veliku starinsku svjetiljku to je visjela iznad stola, i glas mu je postao sasvim tih dok je izgovarao ono to je Cormervu, nekoliko trenutaka k asnije, samom na vjetru i u opustjelom predgraðu, bez prestanka odjekivalo u misli ma: - U meni je neka stravièna praznina, neka bolna ravnodunost8... I sada odjednom priznajem da me sve naput a, da mi je potreban netko da mi pokae put i da me hvali i kudi, ne u ime sile veæ u ime autoriteta, potreban mi je moj otac. Djetetove igre Lagani i kratki valovi ljuljali su brod na srpanjskoj vruæini. Jacques Cormerv, is pruen napola gol u svojoj kabini, promatrao je kako na bakrenim okvirima brodskih okana pleu odbljesci sunca to se mrvilo u moru. Naglo ustane da bi ugasio ventila tor koji mu je suio znoj u porama jo prije negoli mu se ovaj poèeo slijevati niz gru di, bilo je bolje znojiti se, i ponovno se spusti na leaj, tvrd i uzak kakve je v olio. Odjednom, iz utrobe broda dopre do njega u priguenim vibracijama mukli zvuk strojeva kao da stupaju cijele vojske. Volio je taj zvuk velikih parobroda danj u i noæu, i osjeæaj da hoda po vulkanu dok svuda oko njega beskrajno more prua pogled u svoja slobodna prostranstva. Ali na palubi je bilo prevruæe; putnici, shrvani pr etjeranim kolièinama hrane, sruèili su se u brodske lealjke natkrivene palube ili se sklonili u hodnike da bi malo otpoèinuli. Jacques nije volio poslijepodnevni poèinak. »A benidor«, pomislio je mrzovoljno, a to je bio neobièan izraz to ga je rabila njego va baka u vrijeme kad je bio dijete u Aliru i kad ga je prisiljavala da se svakog poslijepodneva odmara zajedno s njom. Tri prostorije malog stana u predgraðu Alira bile su uronjene u prugastu sjenu brino zatvorenih rebrenicaa. Vani je ljetna ega prila suhe i pranjave ulice, a u polutami stana pokoja debela dosadna muha neumor no bi traila izlaz zujeæi poput aviona. Bilo je prevruæe da siðe na ulicu k drugovima, a Oko desete godine 35 jer su i njih roditelji zadrali kod kuæe. Bilo je prevruæe da èita Pardaillana ili l'In trepideaa. Kad bi baka kojim sluèajem bila odsutna, ili bi èavrljala sa susjedama, d ijete bi prilijepilo nos na rebrenice blagovaonice to je gledala na ulicu. Cesta je bila pusta. Pred duæanom cipela i trgovinom krojaèkim priborom preko puta, zastor i od crvena i uta platna bili su sputeni, ulaz u trafiku bio je zasjenjen zavjesom od raznobojnih perli, a kod gostionièara Jeana bilo je prazno, samo je jedna maèka, na pragu izmeðu poda posutog pilovinom i pranjavog nogostupa, spavala kao mrtva. Dijete bi se tada okrenulo prema gotovo praznoj, vapnom obijeljenoj sobi, u kojo j je u sredini stajao èetvrtasti stol, a du zidova, ormar za posuðe, radni stol pun o grebotina i tintanih mrlja, mali madrac, na samom podu, prekriven prekrivaèem na k oji bi naveèer lijegao polunijemi ujak, i pet stolacab. U kutu, na kaminu s mramor nom ploèom, mala vaza izduena vrata i ukraena cvijeæem, kakve se mogu naæi po sajmovima. Uhvaæeno izmeðu dviju pustinja sjene i sunca, dijete bi poèelo kruiti oko stola, brzim korakom, ne prestajuæi ponavljati kao da govori litaniju: »Dosadno mi je! Dosadno m i je! « Dosaðivao se, ali bila je to istovremeno i igra, bilo je u tom e neke radosti, neke vrste uivanja u dosadi, jer bi ga obuzeo bijes kad bi zaèuo ka ko baka, koja se ipak vratila, izgovara »A benidor«. No njegovi su prosvjedi bili uz aludni. Baka, koja je odgojila devetero djece na a Te velike knjige tiskane na novinskom papiru s neukusno oslikanim koricama, i na kojima je cijena bila otisnuta veæim slovima negoli naslov i ime autora. Ormar, drveni toaletni stoliæ s mramornom ploèom. Mali ruèno izraðen tepih pored kreveta , troan, izlizan, otrcan po rubovima. A u jednom kutu, veliki kovèeg prekriven star im arapskim tepihom s resama u obliku ira. Dijete bi se u tren oka nalo u sobi. Bila je to jedna od dviju prostorija to su gledale na dvorite. U drugoj su bila dva kre veta, majèin i onaj na kojem su spavali on i brat. Baka je imala pravo na svoju so bu. U svoj je visok i prostran krevet èesto primala dijete noæu i svakodnevno za pos lijepodnevnog poèinka. Izuo bi sandale i popeo se na krevet. Otkako se jednom kad je baka bila usnula i skrao iz kreveta da bi krueæi oko stola ponavljao svoju litaniju, njegovo je mjesto bilo u dnu kreveta pored zida. Zavuèen tako u dno kreveta, gledao bi baku kako sk ida haljinu i sputa koulju od gruba platna to je u pasu bila stisnuta vrpcom koju j e sada odvezivala. Zatim bi se i sama popela na krevet, a dijete bi osjetilo por ed sebe miris ostarjele puti i promatralo debele plave vene i staraèke mrlje koje su unakaavale noge njegove bake. »A benidor«, i ubrzo bi usnula, dok bi dijete, otvorenih oèiju, pratilo kruni let neumornih muha. Da, godinama je to mrzio, pa i kasnije, kad je postao odrastao èovjek, i sve dok s e jednom nije teko razbolio nije se mogao odluèiti da za velikih vruæina poslije ruèka prilegne. Ako bi mu se i dogodilo da zaspi, probudio bi se mrzovoljan i s nekom muèninom. Tek odnedavna, otkako pati od nesanice, u stanju je odspavati pola sata dnevno i probuditi se raspoloen i èio. Vjetar kao da se stiao pritisnut suncem. Brod se prestao ljuljati i odjednom se èin ilo da napreduje po pravocrtnom putu, strojevi su radili punom parom, propeler j e okomito sjekao debljinu vode, a buka klipova postala je napokon tako ravnomjer nom da se mijeala s muklim i neprekinutim vapajem sunca na moru. Jacques je napol a spavao, obuzet nekom ugodnom tjeskobom od pomisli da æe ponovno vidjeti Alir i 37 sirotinjsku kuæicu u njegovu predgraðu. Tako je bilo svaki put kad bi naputao Pariz i putovao u Afriku, to neko pritajeno veselje, od kojeg se nadimaju grudi, zadovo ljstvo nekoga kome je uspio bijeg pa se smije zamiljajuæi zaprepatena lica straara. J ednako tako bi mu se, svaki put kad bi se u nj vraæao cestom ili vlakom, srce steg nulo èim bi se pojavile prve kuæe predgraða, koje bi iskrsnule iznenada, nenajavljene drveæem ili vodenim tokom, nalik na zloæudni tumor to iri oko sebe èvorove svoje bijede i svoje runoæe, prodiruæi postupno strano tijelo i odvodeæi ga do srca grada èije bljetav o mu je ponekad pomoglo da zaboravi tu umu eljeza i betona èijim je zatvorenikom bio i danju i noæu i koja je ispunjavala njegove nesanice. Ali sada je od toga pobjeg ao, disao je na prostranim leðima mora, disao je s valovima, uljuljkan suncem, nap okon je mogao spavati i vratiti se djetinjstvu od kojeg nije nikad posve ozdravi o, toj tajni svjetlosti, toplog siromatva, koja mu je pomogla da ivi i pobijedi sv e. Taj skrhan odsjaj, sad veæ gotovo nepomièan, na bakrenom okviru brodskog okna dol azio je od istog onog sunca koje je, u zamraèenu sobu gdje je spavala baka, pritiæuæi s vom svojom teinom o povrinu rebrenica, uranjalo u hladovinu samo jednu tananu otric u kroz pukotinu to ju je odkrhnuti komadiæ drveta ostavio na spoju rebrenica. Nedos tajale su muhe, njihov zuj nije ispunjavao ni pothranjivao njegov drijeme, na mor u nema muha, a osim toga one njegove su bile mrtve, one koje je dijete voljelo z ato to su bile buène, jedine ive u tom svijetu izblijedjelom od vruæine, i svi su ljud i i ivotinje poèivali, nepomièni, osim njega, istina, koji se prevrtao po krevetu, u uskom prostoru to mu je preostao izmeðu zida i bake, i on je htio ivjeti, i èinilo mu se da je vrijeme provedeno u snu oteto ivotu i njegovim igrama. Drugovi su ga èekal i, sasvim sigurno, u ulici 38 Prevost-Paradol, obrubljenoj vrtovima to su uveèer nakon zalijevanja odisali svjeino m i mirisom cvjetova kozje krvi koji su posvuda rasli, zaliveni ili ne. Ãim se bak a probudi, odjurit æe napolje, spustit se niz jo pustu Lvonsku ulicu pod fikusima, otrèati do zdenca na uglu ulice Prevost-Paradol, odvrnuti do kraja veliku slavinu od lijevana eljeza na vrhu zdenca, sagnuti glavu pod slavinu da bi mu veliki mlaz vode ispunio nosnice i ui, slijevajuæi se kroz otvoreni oko-vratnik koulje sve do t rbuha, pa ispod hlaèa po nogama sve do sandala. Tada æe, sretan to osjeæa vodu kako se pjeni izmeðu njegovih tabana i koe sandala, otrèati bez daha do Pierreaa i ostalih, k oji su sjedili na ulazu jedine dvokatnice u ulici, otreæi drvenu cigaru koja æe im po sluiti u igri canette vinga1 s drvenim plavim reketom. Poto bi se okupili, krenuli bi vukuæi reket po zarðalim reetkastim ogradama vrtova pre d kuæama, uz paklenu buku koja bi probudila cijelu èetvrt i rastjerala maèke to su drij emale pod pranjavim glicini-jama. Trèali bi, pretrèavali ulicu, lovili jedan drugog, veæ dobro oznojeni, no uvijek u istom smjeru, prema »zelenom polju«, nedaleko od kole, èe tiri ili pet ulica odande. Putem bi obavezno zastali pored onog to se nazivalo vo doskokom, na velikom trgu, pored goleme okrugle fontane na dva kata iz koje nije tekla voda, ali je bazen, veæ odavno zaèepljen, bio do vrha pun od obilnih kia, to bi tu i tamo pale u tom kraju. Ta bi ustajala voda, prekrivena starom mahovinom, k orama dinja, naranèi i smeæem svake vrste, stajala tu dok je sunce ne bi isuilo ili s e gradske vlasti probudile i odluèile da je ispumpaju, pa bi suhi, ispucani, slani mulj ostao jo dugo na dnu bazena, èekajuæi da sunce a Pierre, takoðer sin ratne udovice koja je radila na poti, bio mu je prijatelj. Ljeti bi, u svakom sluèaju, bazen bio suh i izlaga o pogledu iroku ogradu od tamna, ulatena kamena, to su ga izglaèale tisuæe ruku i stranj ica i na kojem su Jacques, Pierre i ostali jahali kao na konju, okreæuæi se na svoji m stranjicama dok ne bi neizbjeno pali u plitki bazen to je vonjao po mokraæi i po su ncu. Zatim bi, i dalje trèeæi kroz vruæinu i prainu to je prekrivala istim sivim slojem njiho ve noge i njihove sandale, letjeli prema zelenom polju. To je bila naputena ledin a iza baèvarske radionice gdje su se, izmeðu zarðalih eljeznih obruèa i trulih ostataka b aèava, ispod sedre probijali buseni krljave trave. Tu bi uz veliku graju nacrtali k rug u sedri. Jedan bi od njih, s reketom u ruci, stao unutar kruga, a ostali bi, jedan za drugim, bacali drvenu cigaru prema krugu. Ako bi cigara pala unutar kr uga, onaj koji ju je ubacio preuzeo bi reket i sad bi on branio krug. Oni najspr etniji3 uhvatili bi cigaru u letu i odbacili je daleko. Oni bi imali pravo otiæi d o mjesta na koje je pala i, udarajuæi rubom reketa o jedan kraj cigare koja bi se potom vinula visoko u zrak, hvatali je i bacali jo dalje, i tako sve dok ne bi pr omaili ili dok je ostali ne bi uhvatili u letu, pa se brzo vraæali natrag kako bi o branili krug od cigare to bi je brzi i spretni protivnik veæ bacio prema krugu. Taj tenis siromanih, s tek poneto sloenijim pravilima, ispunio bi cijelo poslijepodne. Pierre je bio najspretniji, bio je mraviji od Jacquesa, i manji, gotovo loman, p lavokos koliko je ovaj bio tamnokos, svijetlih trepavica iza kojih je njegov pla vi i otvoren pogled djelovao bespomoæno, ranjivo i zaèuðeno, naizgled nespretan, ali u akciji precizan i ustrajan. Zbog onih prvih, i zbog divljenja koje su izazivali kod drugova, smatrao se najboljim i èesto se hvastao. U stvari, Pierre ga je stalno pobjeðivao, ali nije nikada o tome prièao. Poslije igre bi se samo uspravio u svoj svojoj visini, i tih o se smjekajuæi sluao drugovea. Kad vrijeme ili raspoloenje nisu bili pogodni, umjesto da trèe ulicama i ledinama, okupili bi se najprije u hodniku Jacquesove kuæe. Odande bi, kroz vrata u dnu, prel i u malo sputeno dvorite okrueno zidovima triju kuæa. Na èetvrtoj strani, preko vrtnog zida nadvijala se kronja naranèina stabla èiji se miris, kad je bilo u cvatu, penjao uz sirotinjske kuæe, irio hodnikom ili se malim kamenim stubama sputao u dvorite. S j edne strane i pola druge, u maloj, koso postavljenoj kuæici stanovao je frizer panj olac koji je imao frizeraj s uliène strane, te arapski braèni parb gdje je ena poneka d naveèer prila kavu u dvoritu. Na treæoj strani, stanari su hranili kokoi u visokim kl imavim kokoinjcima od drveta i ice. I napokon, s èetvrte strane, lijevo i desno od s tuba, zjapili su mraèni iroki otvori podruma kuæe: pilje bez izlaza i svjetla, izdublj ene u samoj zemlji, bez ikakvih pregrada, smrdljive od vlage, do kojih su vodile èetiri stube prekrivene mahovinom i u kojima su stanari gomilali viak svoje imovin e, to æe reæi gotovo nita: stare vreæe koje su ondje trunule, komade drvenih sanduka, p roupljane i zarðale stare lavore, sve ono to se inaèe vuèe po zaputenim ledinama i to ne oe sluiti ni najsiromanijima. Upravo tu, u jednom od tih podruma, okupljala su se d jeca. Jean i Joseph, dva sina panjolskog brijaèa, obièavala su se igrati ondje. Ulaz u tu razvalinu smatrali su svojim a Na zelenom polju odravale su se »donnades« b Omar je sin tog para - otac je gradski èistaè ulica. Joseph, okrugao i vragolast, neprestano se smijao i davao sve to je imao. Jean, nizak i suh, skupljao je i najmanji èavao, i najmanji vijak, i bio osobito te dljiv sa svojim pekulama ili koticama od marelica neophodnim za jednu od njihovih najdraih igaraa. Bilo je teko zamisliti veæu suprotnost od ta dva nerazdvojna brata. Svi zajedno, Pierre, Jacques, i Max, treæi ortak, zavukli bi se u smrdljiv i vlaan podrum. O zarðale eljezne grede razapeli bi poderane vreæe to su trunule na tlu, otre savi s njih male sive ohare èlankovita oklopa koje su nazivali zamorcima. I pod tim odvratnim atorom, konaèno na svome jer nitko od njih nije nikad imao svoju sobu pa èak ni svoj krevet , zapalili bi male vatre koje bi, zatvorene u tom vlanom i uèmalo m zraku, tinjale dimeæi se i tjerale ih iz njihove jazbine, pa bi ih na kraju zatr pali vlanom zemljom, nastruganom u dvoritu. Tada bi, ne bez prepirke s malim Jeano m, podijelili velike bombone od mente, kikiriki ili slanutak, posuen i posoljen, vuèji bob i kojekakve slatkie bljetavih boja to su ih Arapi nudili na ulazu u oblinje kino u plitkim koarama prekrivenim muhama koje su bile zapravo obiène drvene kutije postavljene na kotaèiæe. U dane pljuskova, iz vlanog dvorita zasiæenog vodom, viak kie ijevao se u redovito poplavljene podrume, a oni bi se popeli na stare sanduke i igrali bi se Robinzona daleko od èistog neba i morskog vjetra, uivajuæi u svom kralje vstvu bijedeb. Tada bi, nemajuæi nikad a Jednu koticu trebalo je postaviti na tri druge sloene u tronoac. S odreðene udaljen osti, trebalo je sruiti to zdanje bacajuæi drugu koticu. Onaj koji bi uspio, pokupio bi sve èetiri kotice. Ako bi promaio, njegova bi kotica pripala vlasniku onih èetiriju. Zastali bi pred nekom otvorenom konjunicom u kojoj su ti marili konje, jake ivotinje èvrstih nogu uvezene iz Francuske koje su ih gledale oèim a izbjeglica, izmuèene vruæinom i muhama. Zatim bi, pred grdnjama vozaèa kamiona, otrèal i do golemog vrta gdje su se uzgajale rijetke vrste. U velikoj aleji s koje se k roz bazene i cvijeæe pogled pruao sve do mora, izigravali bi ravnodune i uglaðene etaèe p od sumnjièavim pogledom èuvara. No veæ u prvom popreènom drvoredu, dali bi se u trk prem a istoènom dijelu vrta kroz redove golemih korenjaka, tako gustih da je u njihovoj sjeni bilo gotovo mraèno, prema velikim stablima kauèukovcaa èije su se objeene grane, koje se nije moglo razlikovati od mnogobrojnog korijenja, pruale sve do zemlje, i jo dalje, sve do pravog cilja njihova pohoda, velikih kokosovih palmi s grozdov ima malih okruglih i zbijenih plodova naranèaste boje na vrhu koje su nazivali coc oses. Tu je najprije trebalo provjeriti na sve strane da u blizini nema nijednog èuvara. Zatim bi poèeo lov na municiju, to jest kamenèiæe. Kad bi se svi vratili punih depova, gaðali su jedan po jedan grozdove plodova to su se, nadvisujuæi ostalo drveæe, b lago njihali na nebu. Pri svakom bi pogotku palo nekoliko plodova koji su pripal i sretnom strijelcu. Ostali bi morali èekati dok a navesti imena drveæa. U toj je igri Jacques, s pretan u gaðanju, bio ravan Pierreu. No obojica bi podijelila svoj plijen s onima t o su imali manje sreæe. Najnespretniji je bio Max, koji je nosio naoèale jer je imao lo vid. Bio je zdepast i krupan, ali je ipak uivao potovanje svih od dana kad su g a vidjeli kako se tuèe. Dok su se svi oni, u èestim uliènim tuèama u kojima su sudjelova li, a pogotovu Jacques koji nije mogao svladavati bijes i estinu, obièavali baciti na protivnika da mu u to kraæem vremenu nanesu to veæu bol, spremni da im to bude prop isno uzvraæeno, Max, èije je ime zvuèalo nekako germanski, jednog dana kada ga je mesa rev debeli sin, zvani But, nazvao prljavim vabom, mirno je skinuo naoèale, dao ih n a èuvanje Josephu, zauzeo stav kao to su to èinili bokseri koje su viðali po novinama, i pozvao ovoga da ponovi svoju uvredu. Zatim je, ne pokazujuæi uzbuðenje, izbjegao s vaki Butov napad, udario ga nekoliko puta ne primivi nijedan udarac i na kraju mu , na svoje veliko zadovoljstvo uspio, koje li pobjede, nabiti modricu na oku. Od tog dana Maxova popularnost bila je u grupi osigurana. Depova i ruku ljepljivih od voæa, bjeali su iz vrta prema moru i, èim bi se nali izvan zidina, poredali bi plod ove na svoje prljave maramice, vakali sa slaæu vlaknaste, slatke i odvratno masne bo bice, ali lagane i ukusne poput pobjede. Potom bi odjurili na plau. Da bi stigli do plae, morali su prijeæi cestu zvanu ovèarska jer su njome doista èesto prolazila stada ovaca koja su se vraæala ili odlazila na sajam u Mai-son-Carre, is toèno od Alira. Bila je to ustvari zaobi-laznica koja je dijelila more od grada koj i se protezao po breuljcima poput amfiteatra. Izmeðu ceste i mora, tvornice, ciglan e i plinara bile su okruene pijeskom prekrivenim ploèama ilovaèe ili vapnenom prainom, gdje su se bijelili pranjavi otpatci drva i eljeza. Pijesak je tu bio pomalo crn, a prvi valovi nisu uvijek bili prozirni. S desne strane nalazilo se kupalino zda nje s kabinama i dvoranom, velikom drvenom kutijom na stupovima, koja je za blag danskih dana sluila za ples. Za vrijeme sezone prodavaè prenih krum-piriæa svakog je d ana palio svoju peæ. Mala grupa najèeæe nije imala novca ni za jedan tuljac prenih krump iriæa. Ako bi sluèajno koji od njih imao potreban novaca, kupio bi jedan i znaèajno se uputio prema plai, praæen povorkom svojih drugova punih potovanja, pa bi, stigavi do mora, u sjeni velike rasuene barke zabio stopala u pijesak i spustio se na stranj icu, dreæi papirnati tuljac uspravno u jednoj ruci, a drugom ga pokrivajuæi kako mu n ijedna od tih hrskavih pahulja ne bi ispala. Obièaj je bio da zatim ponudi po krum piriæ svojim drugovima, koji su se pobono naslaðivali tom jednom jedinom toplom posla sticom s jakim mirisom ulja to im ju je namijenio. Zatim bi svi promatrali sretni ka kako, ozbiljna lica, guta jedan po jedan preostale krumpiriæe. Na dnu papirnato g tuljca ostalo bi uvijek mrvica. Preklinjali bi sitog sreækoviæa da ih podijeli s n jima. Na to bi ovaj najèeæe, osim kad se radilo o Jeanu, razmotao masni papir, rairio po njemu mrvice krumpiriæa i dopustio da se jedan po jedan poslue. Izabrali bi na s reæu onoga koji æe navaliti prvi i prema tome uzeti najveæu mrvicu. Poto bi gozba zavril a, a uitak i osjeæaj uskraæe-nosti bili zaboravljeni, poèela je trka prema zapadnom kra ju kupalita, pod jarkim suncem, do napola sruene zidine, koja je nekad najvjerojat nije sluila kao temelj sad nepostojeæoj kolibi iza koje su se mogli svuæi. U nekoliko trenutaka bili su goli, trenutak potom u vodi, plivajuæi snano i nespretno, doviku juæi a 2 novèiæa 45 sea, slineæi i pljujuæi, nadmeæuæi se u ronjenju ili u tome tko æe ostati dulje pod vodom. More je bilo ugodno, toplo, sunce na njihovim mokrim glavama lagano, a blaena sv jetlost ispunjavala je njihova mlada tijela radoæu od koje su neprestano klicali. V ladali su ivotom i morem, i ono najraskonije to nam svijet moe ponuditi, primali su i nemilice troili, poput gospodara sigurnih u svoje nezamjenjivo bogatstvo. Trèeæi od ala do mora, sueæi na pijesku slanu vodu od koje su im tijela bila ljepljiva, ispiruæi zatim u moru pijesak od kojeg su bili posve sivi, posve bi zaboravili na vrijeme. Trèali su, a èiope su uz prodorne krike letjele nisko iznad tvornica i mors kog ala. Nebo, s kojeg se povukla danja sparina, postajalo je bistro i zeleno, sv jetlost je jenjala, a s druge strane zaljeva, luk kuæa i grada, dotada uronjenog u laganu izmaglicu, poprimao je jasnije obrise. Bio je jo dan, no uliène svjetiljke veæ su se palile jer se sumrak u Africi sputa iznenada. Obièno bi Pierre prvi dao zna k za pokret: »Kasno je«, i odmah bi potom nastala jurnjava, brzo opratanje. Jacques b i sa Josephom i Jeanom trèao put kuæe ne obaziruæi se na ostale. Trèali su bez daha. Jos ephova je majka imala brzu ruku. Trèali su kroz veèer koj a se sputala svom brzinom, usplahireni prvim upaljenim plinskim svjetlima, osvije tljenim tramvajima to su promicali pored njih, ubrzavajuæi trk, uasnuti to je veæ dobra no pala noæ, i rastajali se na ulazu bez pozdrava. Tih bi veèeri Jacques zastao na m raènom i smrdljivom stubitu, naslonio se u mraku na zid i èekao da se smiri njegovo p omahnitalo srce. Ali nije mogao èekati, a od same te spoznaje jo je bre disao. U tri koraka stigao bi do odmorita, proao pored a Ako se utopi, mama æe te ubiti. Nije te sram da se tako pokazuje? Gdje ti je sad m ama. U blagovaonici na kraju hodnika gorjel o je svjetlo i on je sleden sluao zveckanje lica po tanjurima. Za stolom, u krugu svjetla petrolejske svjetiljke, polu-nijemi ujaka nastavljao je buèno srkat i svoju juhu; njegova majka, jo mlada, bujne crne kose, pogledala bi ga svojim bl agim pogledom. Ali bi baka, uspravna u svojoj crnoj haljin i, stisnutih usana, svijetlih oèiju stroga pogleda, kojoj je vidio samo leða, prekin ula kæer. »Pierre mi je pokazivao zadaæu iz raèuna. « Baka bi t ustala i prila mu. Pomirisala bi mu kosu, pa rukom prola preko njegovih glenjeva jo punih pijeska. »Bio si na plai. « »Onda si ti laljivac«, srièuæi bi rekao ujak. No baka bi rijeèi prola pored njega, uzela iza vrata blagovaonice debeli korbaè, zvani volujska i la, koji je ondje visio i oplela ga njime po nogama i stranjici dva do tri puta, a to je tako peklo da se derao u sav glas. Neto kasnije, usta i grla punih suza, ispred tanjura juhe koju mu je ujak saalivi se nad njim posluio, trudio se iz sve s nage da suspreg-ne suze. Na to bi majka, uputivi baki kratak pogled, okrenula pre ma njemu svoje lice koje je toliko volio. »Jedi juhu,« rekla bi. « Tek bi se tada rasplakao. Jacques Cormerv se probudi. Sunce se vie nije zrcalilo na bakrenom okviru brodsko g okna, nego je zalo za obzorje i sad je osvjetljavalo zid nasuprot njemu. Odjenu se i popne na palubu. Stiæi æe u Alir duboko u noæ. Ãvrsto ju je grlio na samom pragu stana, jo zadihan od uspinjanja stubama koje je p reao èetiri po èetiri u jednom zaletu, ne promaivi ni jednu, kao da je njegovo tijelo j o uvijek toèno pamtilo visinu stuba. Iziavi iz taksija, u ulici veæ prilièno buènoj, jo tavoj od jutarnjeg polijevanja8 koje se isparavalo na prvoj vruæini, opazio ju je, na istom mjestu kao nekad, na uskom i jedinom balkonu, izmeðu dviju soba, iznad n adstrenice frizeraja - frizer vie nije bio Jeanov i Josephov otac, on je umro od t uberkuloze, takav je to zanat, govorila je njegova ena, stalno udie neèiju kosu - pre krivene valovitim limom koja je kao i nekad bila zasuta bobicama fikusa, zguvanim papiriæima i starim èikovima. Stajala je tu, jo uvijek bujne, ali od godina posijedj ele kose, jo uvijek uspravna unatoè svojim sedamdeset dvjema godinama, èovjek bi joj dao deset godina manje zbog njezine izrazite mravosti i jo oèite snage, a takva je b ila cijela obitelj, pleme mravih stvorenja bezbrina dranja i neumorne energije nad kojima starost naizgled nije imala nikakvu moæ. Sa svojih pedeset godina, ujak Emi l1, napola nijem, doimao se kao mladiæ. Baka je umrla uspravne glave. A to se majke tièe, kojoj je sad hrlio, èinilo se da nita ne moe svladati njezinu skrivenu nedjelja. Dalje u tekstu postat æe Emest. Kad je stigao pred vrata, majka ih je otvorila i bacila mu se u zagrljaj. Onda g a je, kao svaki put kad bi se ponovno sreli, poljubila dva ili tri puta, privija juæi ga k sebi svom snagom, a on bi pod rukama osjeæao njezina rebra, tvrde i izboèene kosti njezinih pomalo drhtavih ramena, i pritom udisao miris njezine koe koji ga je podsjeæao na ono mjesto ispod Adamove jabuèice, izmeðu vratnih ila, koje se vie nije usuðivao poljubiti, ali koje je volio mirisati i milovati dok je bio dijete, kad bi ga, rijetko, uzela na krilo ili kad bi se pravio da spava, nosa zaronjena u t u malu udubinu koja je za njega imala miris njenosti, tako rijetke u njegovu djeèje m ivotu. Poljubila ga je, te, oslobodivi ga svoga zagrljaja, malo ga promatrala pa ga opet zagrlila i jo jednom poljubila, kao da je, odmjerivi u sebi svu ljubav to ju je za nj mogla osjeæati ili izraziti, ustanovila da jo neto nedostaje. »Sine moj«, go vorila je, »bio si tako dalekoa«. A onda, odmah potom, okrenula se, vratila u stan i otila sjesti u dnevnu sobu koja je gledala na ulicu, doimala se kao da vie ne mis li na njega, i ni na to drugo uostalom, i na trenutke bi ga èak pogledala s nekim n eobiènim izrazom u oèima, kao da joj odjednom, ili mu se barem tako èinilo, smeta u to m skuèenom, praznom i zatvorenom svijetu u kojem je samovala. Tog je dana, tovie, pot o je sjeo kraj nje, izgledala nekako nemirnom i s vremena na vrijeme kriomice po gledavala na ulicu svojim tamnim i groznièavim oèima koje bi se razvedrile èim bi se n jezin pogled spustio na Jacquesa. Ulica je postajala sve buènijom, a teki crveni tramvaji, kloparajuæi poput starog elje za, prolazili su prijelaz 50 sve èeæe. Bila je ista kao trideset godina ranije, i iza njezinih bora nazirao je isto ono èudesno mlado lice, lukove obrva napete i glatke, kao stopljene s èelom, mali ravan nos, usnice jo lijepo ocrtane unatoè borama u kutu usana zbog umjetnog zubala. Sam vrat, koji t ako brzo propada, saèuvao je lijep oblik unatoè sad veæ èvorastim ilama i malo oputenoj br adi. »Bila si kod frizera«, rekao je Jacques. Nasmjeila mu se osmijehom male djevojèice koju su uhvatili u prijestupu. »Da, zna, radi tvog dolaska. « Oduvijek je bila koketn a na svoj gotovo neprimjetan naèin. I ma kako siromano odjevena bila, Jacques nije pamtio da je ikad na njoj vidio neto runo. I sad su te sive i crne boje koje je im ala na sebi bile dobro izabrane. Bio je to uroðeni ukus pripadnika njihova plemena , uvijek bijednih, uvijek siromanih, ili pak, neto bolje stojeæih, poput nekih roðaka. Ali svi su oni, a pogotovu mukarci, poput pravih Mediteranaca drali do bijele koul je i dobro izgla-èane crte na hlaèama, smatrajuæi pritom prirodnim da taj posao neprek idnog odravanja, jer je odjeæe bilo malo, uz ostale enske poslove obavljaju ene, to j est majke ili supruge. »Talijan je«, reèe majka, »taj frizer. « »Da«, na to ues. Htio je reæi: »Veoma si lijepa«, ali je zastao. Uvijek je to mislio o svojoj majc i, ali joj se nikad nije usudio reæi. Ne stoga to se bojao da bi ga mogla odbiti il i to je sumnjao da bi joj se takav kompliment mogao svidjeti. No, to bi znaèilo pre koraèiti onu nevidljivu granicu iza koje se cijelog ivota zaklanjala - blaga, uglaðen a, pomirljiva, gotovo pasivna, ali ne ponizujuæi se nikad pred nièim i pred nikim, o samljena u svojoj polugluhoæi, nemoguænosti izraavanja, lijepa ali gotovo nedostupna, to nedostupnija to je bila nasmijeenija i to ga je srce vie vuklo k njoj - da, cije li svoj ivot zadrala je to isto bojaljivo i posluno dranje, a opet suzdrano, isti onaj pogled kojim je trideset godina ranije, ne upleæuæi se, gledala kako njezina majka korbaèem tuèe Jacquesa, ona koja nije nikad dotakla pa èak ni ozbiljno izgrdila svoju djecu, ona koju su ti udarci bez sumnje takoðer boljeli ali je, nemoæna da neto poduz me, to zbog umora, to zbog nemutog izraavanja i potovanja koje je dugovala majci, pre putala da stvari idu svojim tijekom, trpjela danima i godinama, trpjela da joj tu ku djecu, kao to je sama trpjela naporne radne dane slueæi drugima, pranje parketa n a koljenima, ivot bez mukarca i bez utjehe, okruena masnim otpatcima i prljavim rub ljem tuðih ljudi, duge dane muke to su se nizali jedan za drugim, tvoreæi ivot koji se , lien nade, pretvorio u ivot bez ikakvih osjeæaja, neuk, tvrdokoran, pomiren s patn jama, svojima i tuðima. Nikad je nije èuo da se ali, samo bi ponekad rekla da je umor na ili da je od pranja velikog rublja bole kria. Nikad je nije èuo da nekog ogovara , samo bi ponekad rekla kako su sestre ili tetke bile s njom neljubazne ili »ohole«. Ali je isto tako veoma rijetko èuo da se smije iz sveg srca. Smijala se neto vie u posljednje vrijeme otkako je prestala raditi, a 52 djeca se brinula da joj nita ne nedostaje. Jacques je promatrao sobu, ni ona se n ije promijenila. Nije htjela otiæi iz tog stana u kojem je imala svoje navike, iz te èetvrti u kojoj joj je sve bilo lako, da bi se odselila u neki drugi, udobniji, ali gdje bi sve postalo teko. Da, bila je to ista ona stara soba. Promijenila je namjetaj, koji je sad bio pristojniji i manje sirotinjski. Ali bio je kao i uvij ek gol, priljubljen uz zid. »Uvijek neto prekopava«, rekla je majka. Nije mogao a da n e otvori ormar za posude u kojem su, unatoè svim njegovim prijekorima, i sada bile samo najpotrebnije stvari, i praznina kojeg ga je zapanjivala. Otvorio je i lad ice stoliæa za odlaganje jela gdje su se povlaèila dva, tri lijeka, to je toj kuæi bilo sasvim dovoljno, pomijeana s dvoje, troje starih novina, komadima konopca, te ma la kartonasta kutija s rasparenom dugmadi i stara fotografija za osobnu kartu. T u su èak i suvine stvari bile sirotinjske jer se nikad nisu upotrebljavale. I Jac-q ues je bio siguran da bi u normalnoj kuæi pretrpanoj stvarima, kakva je bila njego va, majka upotrijebila samo ono najnunije. Jednako je tako znao da ni u po-krajno j majèinoj sobi, namjetenoj malim ormarom, uskim krevetom, drvenim toaletnim stoliæem i slamnatom stolicom, s jednim jedinim prozorom zastrtim kaèkanom zavjesom, neæe naæi nikakav drugi predmet, osim moda, ponekad, maramicu smotanu u klupko koju bi odl agala na golo drvo toaletnog stoliæa. Ono to mu je upalo u oèi kad je upoznao druge kuæe, bilo one svojih drugova iz liceja ili kasnije one bogatijih ljudi, bio je upravo broj razlièitih vaza, vrèeva, kipiæa, slika kojima su bile natrpane prostorije. Kod njega se govorilo »vaza na kaminu«, vrè, duboki tanjuri, a onih nekoliko drugih predmeta koje se u kuæi moglo naæi nije imal o imena. Kod njegova ujaka, naprotiv, mogli ste uivati u keramici iz Vogeza, jelo 53 se u tanjurima iz Quimpera. On je odrastao okruen siromatvom golim poput smrti, ok ruen opæim imenicama; kod ujaka je, pak, otkrio vlastita imena. Ni dandanas u prost oriji sa svjee opranim oploèenim podom, na jednostavnom i ulatenom namjetaju, nije bi lo nièega, osim jedne arapske pepeljare od tucanog bakra na stoliæu za posluivanje je la, stavljene onamo prije njegova dolaska, i potanskog kalendara na zidu. Tu se n ije imalo to vidjeti niti to reæi, i stoga nije znao nita o svojoj majci, osim onoga t o je sam saznao. Niti o svom ocu. Ona ga pogleda i posta paljivaa. Njezina panja kao da je odjednom popustila, gledala je prema ulici gdje je sunce veæ peklo svom snagom. Imao je svijetle oèi. I èelo kao tvoje. Ja sam imala èetiri godine vie od njega. Pogledaj u obiteljsku knjiicu. Jacques ode u sobu, otvori ormar. Meðu ub rusima, na gornjoj polici, bila je obiteljska knjiica, mirovinska knjiica i nekoliko stari h dukumenata pisanih na panjolskom. Vrati se s dokumentima. Otac - ispitivanje - rat 1914. Imala si tri godine vie od njega. Davno je to bilo. A mi u Cheragi. To je sasvim blizu. Oh, bio je mlad. Sestra ga je ostavila. Nije ih htio vie vidjeti. On je bio najmlaði? Nakon sirotita, sa esnaest godina zaposlio se na imanju k od svoje sestre. Davali su mu previe posla. To je bilo previe. Ona ponovno okrenu glavu prema ulici, i on vie nije imao snage nastaviti na taj n aèin. No ona je sama progovorila. U sirotitu se nita ne nauèi. Gospodin Classiault je bio gazda. On ga je nauèio èitati i pisati. Sve je to bilo tako davno. Ali kad smo se vjenèali, nauèio je prepoznavati vina i mogao je raditi bilo gdje. Bio je pametna gl ava. Doao je tvoj brat. Tvoj je otac radio za Ricomea, a Ricome ga je poslao n a svoje imanje u Saint-Lapotre. I onda je doao rat. Poslali su mi geler. Geler koji je raznio glavu njegovu ocu nalazio se u maloj kutiji za kekse iza ub rusa u ormaru, zajedno s dopisnicama poslanim s bojinice koje je Jacques mogao iz govoriti napamet kako su bile ture i kratke. « Da, iste one mrkle noæi kad je roðen, za vrijeme selidbe, on, izbjeglica, dijete izb jeglica, Europa je veæ podeavala svoje topove koji su trebali grunuti svi zajedno n ekoliko mjeseci kasnije, protjerujuæi Corme-ryeve iz Saint-Apotrea, njega prema nj egovom korpusu u Aliru, nju prema malom stanu njezine majke u sirotinjskom predgr aðu, s djetetom oteklim od uboda komaraca na rukama. »Nita se ne brinite, majko. Ãim se Henri vrati, otiæi æemo. « A baka, uspravna, sijede kose zaèeljane unatrag, svijetlih oèiju stroga pogleda: »Kæeri, trebat æe raditi. « - Bio je u zuavima. Borio se u Maroku. Sluio je, kako se to kae, aktivni vojni rok u ratu protiv Marokanacaa. Jacques se prisjeti to mu je ispripovijedao ravnatelj kole kad ga je nekoliko godina ranije sreo na a lirskim ulicama. Levesque bio je mobiliziran kad i njegov otac. Ali su ostali samo mjesec dana u istoj postrojbi. Slabo je upoznao Cormerva, kako je sam rekao , jer je ovaj veoma malo govorio. Otvrdnuo na umor, bio je utljiv, ali jednostava n i pravedan. Jedan jedini put je Cor-mery bio sav izvan sebe. Bila je noæ poslije vruæeg dana, u onom dijelu Atlasa gdje je odjel vojske logo-rovao na breuljku zatiæen om stjenovitim klancem. Cormery i Levesque trebali su smijeniti strau u dnu klanc a. Nitko se nije odazvao na njihov poziv. A onda su, podno ivice od divljih smoka va, ugledali svog druga glave zabaèene unatrag, èudno uperene prema mjesecu. U prvi èa s nisu ni prepoznali njegovu glavu koja je imala neobièan oblik. Ali bilo je posve jednostavno. Bio je zaklan, a ta blijeda oteklina u njegovim ustima bilo je cij elo njegovo spolovilo. Tek su tada spazili njegovo tijelo rairenih nogu, zuavske hlaèe rasparane, i usred tog procijepa, u neizravnom odsjaju mjeseca, krvavu lokvu 13. Stotinjak metara dalje, iza velike stijene, i drugi je straar bio u istom sta nju. Oglaena je uzbuna, straarska mjesta pojaèana. U svitanje, kad su se vratili u l ogor, Cormery izjavi da to nisu ljudi. Levesque, koji je razmiljao, odgovori mu d a oni misle da tako moraju postupiti ljudi, da su oni kod njih, i da ovi pribjeg avaju svim sredstvima da se obrane. Ali imaju a 1914. Ãovjek ne èini takvo to. « Levesque mu odvrati kako oni smatraju da si èovjek u odr eðenim okolnostima moe sve dopustiti i sve unititi. Na to Cormerv pobjesni: »Ne, èovje k se mora znati svladavati. To je onda èovjek, inaèe... « I potom se smiri. »Ja«, progovori zatim muklim glasom, »ja sam siromaan, odrastao sam u sirotitu, daju mi tu odjeæu, od vuku me u rat, ali ja se svladavam. « »Ima Francuza koji se ne svladavaju«, rekao je na to Levesque. »Onda ni oni nisu ljudi. « I odjednom zaurla. « Zatim uðe u svoj ator, blijed kao krpa. Kad je bolje razmislio Jacques je shvatio da je od tog starog uèitelja, kojeg je o donda posve izgubio iz vida, zapravo saznao najvie o svom ocu. A opet nita vie, osi m nekoliko detalja, od onoga to je mogao naslutiti iz majèine utnje. Otvrdnuo i ogorèe n èovjek koji je cijeli svoj ivot radio, ubijao po nareðenju, prihvatio sve ono to nij e mogao izbjeæi, ali koji je negdje duboko u sebi odbijao da ga moralno iskvare. Ostalo je trebalo zamisliti. Ne na temelju onoga to mu je mogla reæi majka, koja pojma nije imala o povijesti i zemljopisu, koja je znala jedino da ivi na zemlji pored mora, da je Francuska s druge strane tog mora kojim ni ona nikad nije plovila, a Francuska je uostalom neko sumnjivo mjesto izgubljeno u n ejasnoj noæi kamo se stie preko luke zvane Marseille koju je zamiljala sliènu Aliru, gd je bljeti jedan grad za koji svi kau da je veoma lijep i koji se zove Pariz, i gdj e se, napokon, nalazi pokrajina zvana Alzas odakle su rodom roditelji njezina mua koji su odande pobjegli, ima tome mnogo godina, pred neprijateljima to se zvae Ni jemcima, da bi se nastanili u Aliru, kraju koji je trebalo oduzeti tim istim nepr ijateljima, koji su uvijek bili zloèesti i okrutni, pogotovu s Francuzima, i to be z ikakva razloga. Francuzi su se uvijek morali boriti sa svaðalaèkim i neumoljivim l judima. Tu je bila i panjolska koju nije znala kamo smjestiti, ali koja nipoto nij e bila daleko, iz koje su njezini roditelji, Mahonci, otili isto tako davno kao i roditelji njezina mua da bi doli u Alir jer su krepavali od gladi u Mahonu, za koj i èak nije znala da je otok, jer nije uostalom znala ni to je to a Nikad prije nije vidio Francusku. Vidio ju je i bio ubijen. Imena nekih drugih zemalja ponekad bi privu kla njezinu panju iako ih nije uvijek mogla toèno izgovoriti. U svakom sluèaju, nikad nije èula za Austro-Ugarsku monarhiju, niti za Srbiju, Rusija je poput Engleske b ila za nju teka rijeè, nije znala to je to nadvojvoda i nikad ne bi mogla izgovoriti èetiri sloga imena Sarajevo. Rat je bio tu, poput zloslutnog oblaka, pun crnih pr ijetnji, ali kojeg je bilo nemoguæe sprijeèiti da zavlada nebom, jednako tako kao to je nemoguæe sprijeèiti dolazak skakavaca ili oluje to pustoe po alirskim visoravnima. N ijemci su ponovno prisiljavali Francuze na rat, i ljudi æe opet patiti - tome nije bilo uzroka, ona nije znala to je povijest Francuske niti to je to povijest. Pozn avala je pomalo svoju, i jedva neto malo povijest ljudi koje je voljela, a ti lju di koje je voljela morali su patiti poput nje. U tmini svijeta koji nije mogla z amisliti i povijesti koju nije poznavala, jedna je jo tamnija tmina upravo zauzel a mjesto, stigla su tajanstvena nareðenja, to ih je znojan i umoran andar donio u se lo, trebalo je napustiti imanje gdje se veæ sve spremalo za berbu - upnik je doao na kolodvor u Boneu da otprati mobilizirane vojnike. »Treba se moliti«, rekao joj je, a ona je odvratila: »da, gospodine upnièe«, ali nije ga ustvari ni èula, jer joj nije gov orio dovoljno glasno, a njoj uostalom nikad ne bi ni palo na pamet da se moli, j er nije nikad nikome htjela smetati - i njezin je mu tako otputovao u svojoj lije poj raznobojnoj uniformi, uskoro æe se vratiti, svi su to govorili, Nijemci æe biti kanjeni, ali do tada je valjalo naæi posla. Sreæom, jedan je susjed rekao njezinoj ma jci da u tvornici metala u Vojnom arsenalu trebaju ene i da æe prednost imati ene mo biliziranih, napose ako uzdravaju obitelj, i tako æe joj se posreæiti da radi deset s ati dnevno svrstavajuæi male kartonske kutije prema velièini i boji, moæi æe baki donije ti neto 60 novca, djeca æe imati to jesti dok Nijemci ne budu kanjeni i dok se Henri ne vrati k uæi. Ona, razumije se, nije znala da postoji nekakva ruska fronta, niti to je to uo pæe fronta, niti da se rat moe proiriti na Balkan, na Srednji istok, na cijelu plane tu, sve se dogaðalo u Francuskoj kamo su Nijemci uli ne najavivi se, i napali djecu. Sve se zapravo dogaðalo ondje gdje su Afrièke trupe i medu njima H. Cormerv, prebaèen e na vrat na nos, odvedene takve kakve su se zatekle u tajanstveni kraj o kojem se govorilo, na Marnu, i nije èak bilo vremena ni da im se nadu ljemovi, a tamonje s unce nije bilo dovoljno jako da ubija boje kao u Aliru, pa su tako mase arapskih i francuskih Aliraca, odjevene u jarke i gizdave boje, sa slamnatim eirima na glavi , crvene i plave mete koje se moglo primijetiti sa stotina metara, u gomilama ul ijetale u vatru, pogibale i gnojile tlo na kojem æe tijekom èetiri godine ljudi pris tigli iz cijelog svijeta, sæuæureni u blatnim rovovima, puzati metar po metar pod ne bom naèièkanim svijetleæim bombama, bombama to su fijukale dok je grmjela obrana najavl jujuæi uzaludne juriea. No u onom trenutku nije bilo rovova, samo afrièke trupe to su se topile pod vatrom poput lutaka od raznobojna voska, i svake se godine na stot ine siroèadi raðalo posvuda u Aliru, arapskom i francuskom, sinovi i kæeri bez oca koji æe morati nauèiti ivjeti bez poduke i bez naslijeða. Nekoliko tjedana, i onda jedne ne djelje ujutro, na malom unutranjem odmoritu jedinog kata u zgradi, izmeðu stubita i d va nunika bez rasvjete, crne rupe zidane na turski naèin, koju su neprestano èistili kre-zilom i koja je stalno zaudarala, Lucie Cormerv i njezina majka sjedile su n a dva niska stolca i èistile leæu pod svjetlom to je dopiralo iz prijeènice na stubitu, proiriti 61 dok je malo djetece u koari za rublje cuclalo zaslinje-nu mrkvu, kad se jedan gosp odin, ozbiljna lica i lijepo odjeven, pojavio na stubitu s nekakvom omotnicom. Dv ije su ene odloile tanjure, u koje su stavljale oèiæenu leæu to su je uzimale iz posude jetene izmeðu njih, i otrle ruke kad ih je gospodin, zausta-vivi se na pretposljedno j stubi, zamolio da se ne mièu, pitao tko je tu gospoda Cormerv, »evo je«, rekla je ba ka, »ja sam njena majka«, i gospodin je rekao da je on gradonaèelnik, da donosi bolnu vijest, da je njezin mu umro za domovinu i da ga Francuska oplakuje i ponosi se n jime. Lucie Cormerv ga nije èula, ali je ustala i pruila mu ruku s mnogo potovanja, baka se uspravila, s rukom na ustima, i ponavljala na panjolskom »Boe moj«. «, pitala je Lucie. « Lucie je gledala om otnicu ne otvarajuæi je. Ni ona ni njezina majka nisu znale èitati, okretala ju je, bez rijeèi, bez ijedne suze, nesposobna da zamisli tu tako daleku smrt na kraju ne ke nepoznate tmine. Zatim je stavila omotnicu u dep svoje pregaèe, prola pored djete ta i ne pogledavi ga, te otila u sobu koju je dijelila sa svoje dvoje djece, zatvo rila vrata i rebrenice na prozoru koji je gledao na dvorite, bacila se na krevet, gdje je ostala nijema i bez suza satima, stiæuæi u depu omotnicu koju nije mogla proèit ati i zureæi u mraku u nevolju koju nije razumjelaa. On dodirnu njez inu mravu i naboranu ruku, a ona se okrenu prema njemu smjeeæi se. Geler ga je pogodio u glavu pa su ga transportirali jednim od onih odvratnih san itetskih vlakova, punih krvi, slame i zavoja, kakvi odravaju vezu izmeðu klaonice i evakuacijskih bolnica u Saint-Brieucu. Tamo je nakrabao dvije dopisnice naslijep o, jer vie nije vidio. « I onda je za nekoliko dana umro. Bolnièarka je napisala: »Bolje je tako. Ostao bi slijep ili lud. Bio je veoma hrabar. « I onda geler. Ulicom je prolazila izvidnica, tri naoruana pado-branca hodali su jedan iza drugo g, ogledavajuæi se na sve strane. Jedan od njih bio je crn, visok i vitak, nalik n a prekrasnu ivotinju u svojemu mrljastom ruhu. Ja sam prestara i osim toga to je daleko. Francuzi su ba dobri. Izgovarala je to i vjerovala u to, ali i ne misleæi vie na mua, sad veæ zaboravljenog kao to je bila i ona davna nesreæa. Osim toga nita nije ostalo, ni u njoj ni u toj k uæi, od tog èovjeka to ga je progutao svjetski oganj i od kojeg je ostala samo neopip ljiva uspomena nalik pepelu izgorjelog leptirova krila poslije umskog poara. Samo je trafikant preko puta zamijenio raznoboj nim plastiènim trakama svoju zavjesu od uplje trske èiji je poseban zvuk Jacques jo i sad èuo, prolazio je kroz nju da bi dopro do ugodna mirisa novina i duhana i kupio album L'Intrepide koji ga je oduevljavao prièama o junatvu i èasti. Na ulici je vlada la ivost nedjeljnog prijepodneva. Radnici u svojim svjee opranim i izglaèanim bijeli m kouljama, èavrljajuæi su se pribliavali trima, èetirima gostionicama koje su mirisale na svjeu hladovinu i na anis. Arapi, takoðer siromani, ali uredno odjeveni, prolazil i su sa svojim enama, skrivenim iza koprena, ali s cipelama Louis XIV. S vremena na vrijeme cijele bi arapske obitelji proetale u nedjeljnom ruhu. Jedn a je od njih vukla za sobom troje djece, od kojih je jedno bilo odjeveno poput p adobranca. Izvidnica je ponovno prolazila onuda, oputeno i naizgled ravnoduno. Eks plozija je odjeknula upravo u trenutku kad je Lucie Cormerv ula u sobu. Doimala se sasvim blizom i veoma snanom, a vibracijama koje su uslijedile kao da nije bilo kraja. Ãinilo se kao da je odjeknula davno, ali je arulja u blagovaonici jo uvijek podrhtavala u dnu staklene koljke koja je sluila kao luster. Majka se pov ukla u dno sobe, blijeda, tamnih oèiju punih uasa kojim nije mogla vladati, pomalo posræuæi. To je tu«, ponavljala je. »Nije«, reèe Jacques i otrèi do prozora. Ljud trèali, i ne znajuæi kamo; jedna je arapska obitelj ula u sitnièarsku trgovinu preko p uta, pourujuæi djecu da udu to bre, i sitnièar ih je primio unutra, zatvorio vrata, pov ukao zasun i ostao iza stakla promatrati izmjene u stanu. U tom trenutku izvidnica se vraæala, trèeæi bez daha u suprotnom smjeru. Automo bili su urno pristajali uz ploènike i tu se zaustavljali. U nekoliko èasaka ulica se ispraznila. No, nagnuvi se kroz prozor, Jacques je mogao vidjeti uskomeanu gomilu ljudi nedaleko od kina Musset i tramvajske postaje. Na uglu ulice Prevost-Paradolal, grupa ljudi psovala je na sav glas. »Ta prljava r asa«, derao se jedan mali radnik u potkoulji, obraæajuæi se Arapinu to se zavukao u neki kolni ulaz nedaleko od gostionice. I krenu prema njemu. »Ja nisam nita uèinio«, reèe Ara -pin. »Svi vi puete u isti rog, bando pederska«, i navali na njega. Jacques reèe Arapin u: »Poðite sa mnom«, i uðe s njim u gostionicu koju je sad drao Jean, njegov prijatelj iz djetinjstva, frizerov sin. Jean je bio ondje, uvijek isti, osim to je bio pun bo ra, nizak i mrav, muèaljiv i oprezan. »Nita nije uèinio«, reèe Jacques, »uvedi ga k sebi. « je brisao ank i pogledao Ara-pina. »Doði«, reèe i nestane u dnu gostionice. Kad je Jacques iziao, radnik ga je gledao poprijeko. »Nita nije uèinio«, reèe mu Jacques. « »To tako kaemo u bijesu. « Ovaj slegne ramenima: »Idi t amo pa æe mi reæi kad vidi onu kau. « Sirene kola hitne pomoæi zavijale su sve glasnije, s urnije. Jacques potrèi prema tramvajskoj postaji. Bomba je eksplodirala u elektrièno m stupu nedaleko od postaje. Bilo je mnogo ljudi koji su èekali tramvaj, svi ureðeni za nedjeljni izlazak. Mala gostionica to se ondje nalazila bila je ispunjena kri cima za koje se nije moglo reæi jesu li izraz bijesa i2 boli. Bila je posve uspravna, blijeda. »Sjedni«, i odvede je do stolic e koja je stajala uz stol. Sjedne do nje i uhvati je za ruke. »Veæ dva puta ovog tje dna«, reèe. « »Nije to nita«, reèe Jacques, »to æe prestati. « »Da«, reèe on e èudnim neodluènim pogledom, kao da je bila podvojena izmeðu povjerenja u sinovljevu inteligenciju i svoje uvjerenosti da je cijeli ivot saèinjen od nesreæe protiv koje s e ne moe nita uèiniti i koju je moguæe jedino trpjeti. »Razumije«, reèe, »ja sam stara. « Krv joj se polako vraæala u obraze. U daljini su se jo èule sirene kola hitn e pomoæi, ubrzane, urne. No ona ih vie nije èula. Duboko udahnu, malo se smiri, pa se nasmijei sinu svojim lijepim srdaènim osmijehom. Kao cijeli njezin rod, odrasla je u opasnosti, pa joj je opasnost mogla tititi srce, ona ju je podnosila kao i sve ostalo. No on nije mogao podnijeti njezino nasmrt prestraeno lice koje je upravo vidio. »Poði sa mnom u Francusku«, reèe, ali ona je tresla glavom odluènoæu ispunjenom tugo »Oh, ne, tamo je hladno. Ali doði naveèer, bit æe mi manje dosadn o. Posebno naveèer, zimi rano padne noæ. Da barem znam èitati. A ni plesti ne mogu uz svjetlo svjetiljke, bole me oèi. Pa kad Etienne nije tu, legnem i èekam vrijeme jela. Dugoèasno je to, dva sata tako. Da su malene ovdje, razgovarala bih s njima. Ali one doðu i odu. Izrekla je to u jednom dahu, malim jednostavnim reèenicama koje su se redale kao d a se prazni od svojih dotad neizgovorenih misli. A zatim, kad bi misli presahnul e, ponovno bi zautjela, stisnutih usana, blaga i sjetna pogleda, promatrajuæi kroz zatvorene rebrenice blagovaonice zasljepljujuæu svjetlost to je dopirala s ulice, u vijek na svom mjestu na neudobnoj stolici, a njezinn bi sin kao nekad kruio oko s tola nasred blagovaonice21. Ponovno ga pogleda kako krui oko stolab. Ali sigurno se izmijenio otkako ga nisi vidjela. Sjeæa li ga se? « Poli su u potrag u za ubojicom i pronali ga obezumljenog u polju. Uasnuto javno mnijenje zahtijeval o je smrtnu kaznu koja mu nije uskraæena, i pogubljenje se odralo u Aliru pred zatvo rom Barberousse, u nazoènosti mnogobrojne svjetine. Jacquesov otac ustao je noæu da bi prisustvovao primjernom kanjavanju zloèina koji ga je, prema bakinim rijeèima, ozl ojedio. No nikad se nije saznalo to se zapravo dogodilo. Pogubljenje je, naizgled , prolo bez izgreda. No Jacquesov se otac vratio blijed kao krpa, legao, zatim us tao da bi nekoliko puta povraæao, pa opet legao. Vie nikad nije htio govoriti o ono me to je vidio. One veèeri kad je èuo tu prièu, Jac-ques je, leeæi uz rub kreveta da ne bi doticao brata s kojim je spavao, sklupèan, potiskivao osjeæaj muènine izazvane grozom , prevakavajuæi pojedinosti koje su mu ispripovijedali i koje je sam zamiljao. Te su ga slike progonile tijekom cijelog ivota, èak i noæu, vraæajuæi se s vremena na vrijeme, rijetko, ali redovito, u obliku more, svaki put u drukèijem obliku, ali s uvijek istom temom: dolazili bi po njega, Jacquesa, da ga pogube. Probudivi se, otresao bi sa sebe zebnju i tjeskobu te se s olakanjem naao u stvarnosti u kojoj nije bilo nikakve moguænosti da ga pogube. No to je bila ta tajna veza koja ga je povezivala s neznanim 70 mrtvacem iz Saint-Brieuca koji takoðer nije pomiljao da bi mogao umrijeti nasilnom smræu preko njegove majke koja je znala za taj dogaðaj, vidjela povraæanja i koja se nije sjeæala onog jutra kao to nije shvaæala da su se vremena promijenila. Za nju je vrijeme bilo jo uvijek ono isto, nesreæa se mogla pojaviti u svakom trenutku bez u pozorenja. Bakaa je, naprotiv, imala toèniju predodbu o stvarima. »Zavrit æe na stratitu«, govorila sto Jacquesu. Zato ne, to nije vie bilo neto izuzetno. Nije bila toga svjesna, ali takvu kakva je bila nita nije moglo iznenaditi. Uspravna, u svojoj dugoj crnoj op ravi proroèice, neuka i tvrdoglava, ona barem nije znala za predaju. Vie nego bilo tko upravljala je njegovim djetinjstvom. Odgojili su je roditelji Mahonci na mal om imanju Sahela, udala se veoma mlada, takoðer za Mahonca, njenog i krhkog, èija su braæa veæ ivjela u Aliru od 1848. Upravo prilikom takve jedne njegove etnje na magarcu, zavaran stasom i crnim eirom iroka oboda, neki prevareni mu, hoteæi kazniti ljubavnik a, ubi s leða poeziju i s njom uzor obiteljskih vrlina, za kojim, meðutim, ne osta n ita njegovoj djeci. Daleka posljedica toga tragiènog nesporazuma u kojem je pjesnik naao smrt, bilo je preseljenje na alirsku obalu èopora nepis-menjaka to su se razmnoa vali daleko od kola, upregnuti samo u mukotrpan rad pod nemilosrdnim suncem. No b akin je mu, ako je suditi po fotografijama, naslijedio neto od nadahnutog djeda, i njegovo mravo lice, lijepih crta, sanjalaèkog pogleda i visoka èela sasvim oèito nije bilo predodreðeno da se nosi s prijelaz 71 mladom, lijepom i energiènom suprugom. Ona mu rodi devetero djece, od kojih dvoje umre u djetinjstvu, dok je jedno od njih spaeno, ali plativi to tjelesnom manom, a posljednje se rodi gluho i gotovo nijemo. Na malom otunom imanju, ne prestajuæi ob avljati svoj dio tekog zajednièkog posla, podizala je svoje leglo, s dugim tapom uza se dok je sjedila za stolom, to joj je pritedivalo uzaludne rijeèi prijekora, jer b i krivac istog èasa dobio po glavi. Vladala je zahtijevajuæi potovanje za sebe i svog mua, kome su djeca morala reæi vi, kako je to veæ panjolski obièaj. Njezinom muu nije bi lo suðeno da dugo uiva u tom potovanju: umro je prerano, istroen suncem i radom, a mod a i brakom, i Jacques nije nikad uspio saznati koja je bolest bila uzrokom njego ve smrti. Ostavi sama, baka je prodala malo imanje i otila ivjeti u Alir sa svojom n ajmlaðom djecom, ostali su otili za poslom èim su uli u dob za egrtovanje. Kasnije, kad je odrastao, Jacques ju je promatrao, ni siromatvo ni nevolje nisu j e uspjeli unitili. S njom je sad bilo samo troje njezine djece, Catherine1 Corme- ry, koja je spremala po kuæama, najmlaði, s tjelesnom manom, koji je stasao u snanog baèvara, i Joseph, najstariji, koji se nikad nije enio, i koji je radio na eljeznici. Sve troje radilo je za bijedne plaæe koje su, udruene, trebale prehraniti obitelj od pet èlanova. Novcem za domaæinstvo gospodarila je baka, i Jac-quesa je nadasve z apanjivala njezina strogost, nije ona bila krta, ili pak jest, u onom smislu u ko jem krtarimo na zraku koji udiemo i koji nam omoguæava da preivimo. Ona je kupovala odjeæu za djecu. Odsada æe se zvati Catherine. Tako je Jacques cijelo djetinjstvo morao nosi ti preduge kabanice koje je baka kupovala da bi trajale to due i raèunala da æe se pri roda pobrinuti da uzrast djeteta dostigne velièinu odjeæe. No Jacques je rastao spor o i odluèio je stvarno porasti tek s petnaest godina, pa je tako odjeæa bila veæ istroe na prije negoli mu je bila po mjeri. Tada bi mu kupili novu, prema istom onom naèe lu tedljivosti, pa Jacquesu, kojeg su drugovi zbog njegova izgleda ismijavali, ni je preostalo nita drugo nego da stegne kabanicu pojasom i tako uèini originalnim on o to je bilo smijeno. Taj bi kratkotrajni osjeæaj srama bio brzo zaboravljen u razre du, gdje je Jacques prednjaèio, kao i u dvoritu za kolskog odmora, gdje je nogomet b ilo njegovo carstvo. Ali to je carstvo bilo zabranjeno. Jer dvorite je bilo cemen tirano, a donovi su se troili takvom brzinom da je baka zabranila Jacquesu da za vrijeme kolskog odmora igra nogomet. Ona je osobno svojim unucima kupovala èvrste i teke visoke cipele koje je smatrala neunitivima. Da bi to vie produljila njiihov ro k trajanja davala je zabiti u donove debele èunjaste èavle koji su predstavljali dvo struku prednost: trebalo je najprije njih istroiti da bi se dolo do ðona, a istovrem eno su omoguæavali da se provjeri je li prekrena zabrana igranja nogometa. Trèanje po cementiranom terenu doista ih je brzo troilo i davalo im svjee izglaèan izgled koji je izdavao krivca. Svake bi veèeri, vrativi se kuæi, Jacques najprije morao otiæi u ku hinju, gdje je Cassan-dra èarala iznad crnih lonaca, i, svinuta koljena, potplata okrenutog prema gore, u pozi konja kojeg potki-vaju, morao pokazati donove. Razu mije se da nije mogao odoljeti pozivu kolskih drugova i privlaènosti njegove najdrae igre, pa sav njegov trud nije bio usmjeren na dostizanje neostvarive vrline neg o na prikrivanje prijestupa. Stoga je po izlasku iz kole, i 72 73 kasnije iz liceja, proveo poprilièno vremena trljajuæi donove o mokru zemlju. Lukavs tvo bi ponekad uspjelo. No uvijek bi dolo vrijeme kad bi istroenost èavala postala s ablanjiva, kada bi veæ i sam ðon bio zahvaæen, kada bi se, vrhunca li nesreæe, zbog nespr etnog udarca nogom o tlo ili o ogradu kojom je bilo zatiæeno drveæe, ðon odvojio od gor njeg dijela cipele, pa bi se Jacques vratio kuæi s cipelom svezanom konopcem kako ne bi zijevala. To bi bile veèeri volujske ile. Uplakanom Jacquesu majka bi za utje hu govorila: »Istina je da to kota. « No ona sama nije nikad ni podigl a ruku na svoju djecu. Sutradan bi Jacquesu obuli pagerice i odnijeli cipele post olaru. Dobio bi ih dva, tri dana kasnije okiæene novim èavlima, i ponovno je morao uèi ti odravati ravnoteu na skliskim i nesigurnim donovima. Ni njegov brat ni on nisu dobivali deparac, osim ponekad kad bi pristali otiæi u posjet ujaku trgovcu ili dob ro udanoj tetki. Ali tetka je bila umjetnica u razmahivanju svojim relativnim bogatstvom, tako da je dvoje dj ece radije ostalo bez novca i zadovoljstva koje ono prua nego da pristane na ponie nja. U svakom sluèaju, iako su more, sunce i igre u èetvrti bile besplatna zadovoljs tva, za prene krumpiriæe, arene bombone, arapske slatkie i napose, to se Jacquesa tie, neke nogometne utakmice, trebalo je novaca, barem poneki novèiæ. Jedne veèeri, Jacques se vraæao iz kupovine sa zdjelom zapeèenih jabuka po koju je otiao k pekaru u èetvrti u kuæi nije bilo ni plina ni tednjaka, kuhalo se na kuhalu na alkohol. Nije prema tome bilo ni peænice, pa kad bi u kojoj su se mijeali sram i gaðenje. Objeena o njegovu desnu podlakticu, poluprazna mrea s namirnicam a kupljenim u veoma malim kolièinama pola kile eæera, pola èetvrtine maslaca, za pet n ovèiæa ribanog sira itd. U jednom trenutku, iz njegova probuenog depa, ispadne kovanica od dva franka i udar i o ploènik. Jacques je pokupi, provjeri sitni to mu je ostao, nita nije nedostajalo, i stavi ga u drugi dep. »Mogao sam je izgubiti«, pomisli odjednom. I ponovno mu padn e na pamet utakmica na koju je uspio vie ne misliti. Ustvari, to dijete nikad nitko nije poduèio to je dobro a to zlo. Neke su stvari bil e zabranjene, a prekraji strogo kanjavani. Samo su njegovi nastavnici , kad im je program ostavljao vremena, ponekad govorili o æudoreðu, no i tu su zabra ne bile jasnije nego objanjenja. Jedino to je Jacques mogao vidjeti i iskusiti u p ogledu æudoreða bio je svakodnevni ivot radnièke obitelji u kojoj oèito nitko nikad nije pomislio da postoje neki drugi naèini osim najnapornijeg rada da bi se zaradio nov ac potreban za ivot. No to je bila lekcija iz hrabrosti, a ne iz æudoreða. Unatoè tome, Jacques je znao da nije lijepo zatajiti ta dva franka. I nije to elio uèiniti. I n eæe to uèiniti; moda bi se mogao, kao zadnji put, provuæi kroz dvije daske starog stadi ona i gledati utakmicu ne plativi. Stoga ni sam nije razumio zato nije odmah vrati o sitni koji mu je ostao i zato je, trenutak kasnije, izaao iz nunika izjavljujuæi da mu je kovanica od 75 dva franka upala u jamu dok je svlaèio hlaèe. Nunik je bila puno preotmjena rijeè za sk uèen prostor u zidu odmorita jedinog kata. Bez zraka, elektriène rasvjete i slavine, u niskom postolju sabitom izmeðu vrata i zida u dnu bila je probijena rupa èuèavca u k oju ste morali izliti nekoliko kanti vode poslije uporabe. No nita nije moglo spr ijeèiti da smrad tog mjesta dopre do stubita. Jacquesovo je objanjenje bilo prihvatl jivo3. Ono je iskljuèivalo moguænost da ga poalju na ulicu u potragu za izgubljenom k ovanicom i onemoguæilo svaki razvoj dogaðaja. Jacquesu je meðutim ipak bilo teko pri dui dok je izricao tu lou vijest. Baka je u kuhinji upravo sjeckala èenjak i perin na st aroj pozelenjeloj dasci udubljenoj od uporabe. Zastala je i pogledala Jacquesa k oji je èekao eksploziju. No ona je samo utjela i ispitivaèki ga promatrala svojim svi jetlim i ledenim pogledom. »Da, osjetio sam kako pada. « I dalje ga je promatrala. « I Jacques je, uasnut, vidje kak zavræe rukav desne ruke, oslobaða svoju bijelu i kvrgavu ruku i izlazi na stubite. Odjurio je u blagovaonicu s muèninom u elucu. Kad ga je zazvala ugledao ju je kod s udopera, njezina je ruka bila prekrivena sivom sapunicom koju je ispirala pod ml azom vode. »Tamo nema nita«, reèe ona. »Ti si obièni laljivac. « Zamuckivao je: »Ali moda la dublje. « Ona je oklijevala: »Moda. Ali ako si slagao, teko tebi. « I bilo mu je doista teko, jer je istog trenutka shvatio da baku zacijelo nije krtost nagnala da preka pa po izmetima, nego strana oskudica zbog koje su dva franka u toj kuæi bila panje v rijedna svota. Shvatio je i napokon jasno vidio, dok ga je sram razdirao, da je ta dva franka ukrao od truda svoje a Ne. Mora naæi neko drugo objanjenje jer je veæ jednom bio rekao da je novac izgubio na ulici. I dandanas si Jacques, dok promatra majku pored prozora, ne moe objasni ti kako je ipak mogao ne vratiti ta dva franka i povrh svega sa zadovoljstvom su tradan otiæi na utakmicu. Sjeæanje na baku povezano je i s manje opravdanim osjeæajima srama. Baka je drala do toga da Henri, Jacquesov stariji brat, uzima satove iz violine. Jacques je tome izbjegao zahvaljujuæi uspjehu u koli koji bi, objanjavao je, bilo nemoguæe odrati uz do datne obveze. Njegov je brat tako nauèio izmamiti nekoliko groznih zvukova iz svoj e hladne violine i uspijevao odsvirati, s ponekom pogrenom notom, pjesme koje su bile u modi. Jacques, koji je pjevao prilièno toèno, nauèio je iz zabave iste te pjesm e, ne zamiljajuæi moguæe posljedice te nedune razonode. U nedjelju, naime, kad je baka primala svoje udane kæeria, dvije su bile ratne udovice, ili svoju sestru koja je i dalje ivjela na imanju u Sahelu i govorila radije mahon-skim narjeèjem nego panjo lski, poto bi im posluila zdjelicu crne kave na votanom stolnjaku, pozvala bi svoje unuke da odre improvizirani koncert. Ovi bi, zaprepateni, dovukli svoje metalne n otne stalke i dvije stranice partitura poznatih refrena. J acques je pratio kako je znao i umio vrlu-davu Henrievu violinu, pjevao Ramonu, »U snuo sam divan san, Ramona,... «, ili pak d a bi se ostalo na Orijentu »Noæi Kineske, noæi draesne, noæi ljubavi, noæi pijanstva i nje sti... « Drugi bi se pak put traila realistièna pjesma posebno za baku. Jacques bi tad a interpretirao »Jesi li ti doista èovjek moj, ti kojeg sam toliko voljela, ti koji si se pred Bogom zakleo da me nikad rasplakati neæe. « Ta je pjesma uostalom bila jedi na koju je Jacques mogao pjevati s istinskim osjeæajima, jer je junakinja pjesme n a kraju pjevala svoj patetièni refren a svoje neæakinje 77 usred svjetine koja je prisustvovala pogubljenju njezina æudljivog ljubavnika. No bakina najmilija pjesma bila je jedna u kojoj je zacijelo voljela sjetu i njenost koje ste uzalud mogli traiti u njoj samoj. Bila je to Tosellieva Serenada koju s u Henri i Jacques izvodili sa zanosom, iako alirski naglasak nije ba pogodovao uzv ienom trenutku koji je pjesma evocirala. Za sunèanih poslijepodneva èetiri ili pet ena odjevenih u crno, skinule bi, sve osim bake, crne panjolske marame, poredale se ukrug u sirotinjski namjetenoj sobi obijeljenih zidova i laganim kimanjem glave o dobravale te izljeve glazbe i teksta, sve dok baka, koja nije nikad mogla razlik ovati jedan do od jednog si i nije, uostalom, ni poznavala imena nota, ne bi pre kinula èaroliju kratkim: »Pogrijeio si«, koji bi presjekao dva umjetnika. Trebalo je na staviti »od tog mjesta«, naredila bi baka kad bi teko mjesto bilo svladano na njoj za dovoljavajuæi naèin, uslijedilo bi jo malo kimanja i za kraj pljesak dvama virtuozima koji su urno pospremali svoju opremu da bi se to prije pridruili drugovima na ulic i. Samo bi Catherine Cormerv ostala u jednom kutu ne rekavi ni rijeèi. Jacques je j o pamtio ono nedjeljno poslijepodne kad je, izlazeæi s partiturama, èuo tetku kako ga hvali majci, a ona odgovorila »Da, bilo je dobro. Inteligentan je on«, kao da je iz meðu te dvije primjedbe bilo nekakve veze. No okrenuvi se, shvatio je koja je to ve za. Majèin je pogled, drhtav, blag i groznièav poèivao na njemu s takvim izrazom da je dijete ustuknulo, zastalo i pobjeglo. Ona me dakle voli«, govorio je sam sebi na stubitu, i u tom èasu je shvatio da i on nju voli oèajnièki, da je iz dna d ue elio da ga ona voli, i da je sve do tog trenutka u to sumnjao. Kino predstave nudile su djetetu drukèija zadovoljstva... Odravale su se nedjeljom poslije podne i ponekad èetvrtkom. Kino u èetvrti nalazilo se na nekoliko koraka od njihove kuæe, a nosilo je ime pjesnika romantizma kao i ulica k oja je uz njega prolazila. Prije negoli ste uli, valjalo je svladati navalu plitk ih koara u kojima su Arapi nudili ispremijeane kikiriki, sueni i soljeni slanutak, vuèji bob, ljepljive bombone obojene jarkim bojama. Drugi su prodavali arene kolaèe, medu kojima i nekakve spiralne kremaste piramide prelivene ruièastim eæerom, neki pak arapske utipke s kojih se cijedilo ulje i med. Oko plitkih koara rojevi muha i dje ce to ih je privukao isti eæer, zujali su i urlali naganjajuæi se uz psovke trgovaca k oji su strepili za ravnoteu svojih koara i koji su jednim zamahom ruke tjerali i m uhe i djecu. Neki od trgovaca su se uspjeli skloniti pod staklenu strehu kina to se s jedne strane protezala jo dalje, drugi su svoje ljepljivo blago izloili pod ar kim suncem i prainom to su je podizale djeèje igre. Jacques je pratio baku koja je z a tu priliku zategnula svoju sijedu kosu i srebrnom kopèom zakopèala svoju vjeènu crnu haljinu. S mnogo ozbiljnosti razmicala je buènu gomilu djeèurlije to je zakrèila ulaz, i uputila se do jedine blagajne po »rezervirane karte«. Istinu govoreæi, moglo se bir ati izmeðu »rezerviranih« loih drvenih naslonjaèa sa sjeditima to su se podizala uz silnu uku i klupa na kojima su se, svaðajuæi se za mjesta, tiskala djeca kojoj su otvorili sporedna vrata u posljednji èas. S obje strane klupa, po jedan je policajac s vol ujskom ilom bio zaduen za odravanje reda u svom dijelu gledalita, i èesto ga se moglo vidjeti kako izbacuje neko odveæ buèno dijete ili odraslu osobu. U kinu su se tada p rikazivali nijemi filmovi, najprije urnal, pa kratki komièni film, dugomatrani film i na kraju film u nastavcima, po jedna epizoda tjedno. Baka je naroèito voljela te filmove u nastavcima, jer se svaki nastavak zavravao nekom napetom scenom. Na pr imjer, miiæavi junak nosi u naruèju mladu plavokosu 78 79 ranjenu djevojku preko mosta od lijana, razapetog iznad dubokog klanca punog brz ica. Posljednja slika tjedne epizode prikazivala bi tetoviranu ruku koja velikim noem ree lijane mosta. Junak je i dalje hrabro kroèio naprijed unatoè urlicima upozor enja gledatelja s »klupa«a. Pitanje koje se tada postavljalo nije bilo hoæe li se par izvuæi, sumnja u tom smislu bila je nedoputena, nego kako æe se izvuæi, i zato su svi t i gledatelji, arapski i francuski, ponovno doli u kino sljedeæeg tjedna da bi vidje li kako se zaljubljeni par pri smrtonosnom padu zadrao na stablu to im ga je posla la sama providnost. Priredbu bi od poèetka do kraja na klaviru pratila jedna stara gospoðica koja se majmunarijama i komiènim dosjetkama s »klupa«a suprotstavljala spokoj nom nepomiènoæu svojih suhih leda nalik boci mineralne vode zaèepljene èipkastim okovratn ikom. Jacques je tada smatrao znakom otmjenosti to impresivna gospoðica nije skidal a svoje rukavice bez prstiju ni po najveæoj egi. Njezina uloga uostalom nije bila t ako laka kao to se moglo pomisliti. Osobito je glazbena pratnja vijesti zahtijeva la od nje da mijenja melodije prema prirodi dogaðaja na ekranu. Tako bi, bez prije laza, od veselog kvadrila to je pratio reviju proljetne mode uskakala u Chopinov »P osmrtni mar« prilikom neke poplave u Kini ili pogreba neke vane liènosti iz domaæe ili m eðunarodne politike. U svakom sluèaju, to god da je svirala, izvedba je bila nepogreiv a, kao da deset malih nepokolebljivih strojeva na starom poutjelom klaviru od pam tivijeka slijedi naredbe nekog preciznog mehanizma. U dvorani golih zidova, s po dom prekrivenim ljuskama od kikirikija, miris krezila mijeao se s jakim mirisom l judskih tijela. Zagluujuæu graju gospoðica bi naglo prekidala, pritièuæi na sve pedale, a Riveccio 80 preludijem koji je imao stvoriti ugoðaj jutra. Neopisivo brenèanje najavljivalo je d a je projektor stavljen u pogon, i to je bio poèetak Jacquesova krinog puta. Buduæi nijemi, filmovi su bili popraæeni raznim ispisanim tekstovima koji su trebali razjasniti radnju. Kako je baka bila nepismena, Jacquesov je zadatak bio da joj ih èita. Unatoè svojim godinama baka nije bila nimalo gluha. No trebalo je prije sv ega nadjaèati zvuk klavira i graju gledalita, koje nije tedjelo komentare. Osim toga , unatoè jednostavnosti tekstova, mnoge rijeèi u njima baki nisu bile poznate, a nek e su i njemu bile nepoznate. Ne eleæi, s jedne strane, ometati susjede i nadasve ne eleæi svima dati do znanja da baka ne zna èitati ponekad bi mu èak ona sama, obuzeta stidom, na poèetku predstave glasno rekla: ȏitat æe mi, zaboravila sam naoèale« Jacques, kle, nije èitao tekstove glasno kao to je mogao. Rezultat je bio da je baka èula sve napola, zahtijevala da joj proèita ponovno, i to glasnije. Jacques bi tada pokuao g ovoriti glasnije, a sa svih strana zaèulo bi se »psst«, to bi ga toliko posramilo da bi poèeo zamuckivati, baka bi ga grdila, na ekranu bi se veæ pojavio sljedeæi tekst, jo n arazumljiviji za jadnu staricu koja nije razumjela ni prethodni. Nesporazum bi r asao sve dok se Jacques ne bi pribrao i u dvije rijeèi saeo presudni trenutak, kao u filmu U znaku Zoroa na primjer, s Duglasom Fairbanksom ocem. »Gad mu eli oteti ml adu djevojku«, razgovjetno i polako bi izgovarao Jacques isko-ristivi kratku stanku klavira i gledalita. Tu bi se sve rasvijetlilo, film bi tekao dalje, dijete je d isalo s olakanjem. Njegove bi se nevolje, uglavnom, zaustavljale na tome. No neki filmovi, poput Dvije sirotice, bili su doista komplicirani pa bi, pritisnut bak inim zahtjevima s jedne strane i sve èeæim prosvjedima gledatelja s druge, Jacques je dnostavno zautio. Jo uvijek pamti 81 onu predstavu kad je baka, izvan sebe, izala usred filma, a on je slijedio plaèuæi, u zrujan time to je pokvario jadnici jedno od njezinih rijetkih zadovoljstava i uza lud potroio sirotinjski novac koji je za to trebalo platitia. Njegova pak majka nikad nije ila na te predstave. Ni ona nije znala èitati, a uz to je jo bila i nagluha. Njezin je rjeènik bio jo siromaniji od rjeènika njezine majke. I dandanas njezin je ivot bez razonode.
VIDEO
